Pogon u Drezdenu koju "Folksvagen" zatvara nije među najznačajnijim za ovu kompaniju, ali je to simbolički potez, s obzirom da prvi put u istoriji gase proizvodnu liniju u Nemačkoj. On ne oslikava samo problem jedne firme, već dubiozu u kojoj se našla čitava nemačka, pa i evropska auto-industrija. A njihovi problemi, s obzirom na blizinu tržišta i brojne kooperante u Srbiji sa kojima sarađuju, itekako utiču i na domaću privredu.
Katanac na fabriku u Drezdenu dolazi u trenutku kada se najveći evropski proizvođač automobila suočava sa pritiskom usled slabe prodaje u Kini, smanjene potražnje u Evropi, kao i američkih carina koje utiču na prodaju u SAD.
Profesor Dušan Marković sa Ekonomskog fakulteta u Beogradu, međutim, ukazuje da je još sumorniji podatak za nemačku automobilsku industriju izveštaj konsultantske kuće "Ernst end Janga", da je za nemačke proizvođače automobila period od početka jula do kraja septembra, bio najgori treći kvartal od 2009. godine, po finansijskim rezultatima.
Nemački "Bild" piše da je automobilska industrija bila kičma ekonomije, ali da su sada proizvođači automobila pod sve većim pritiskom i da prolazi kroz najteži kvartal od finansijske krize dok globalna konkurencija postaje sve žešća. Izveštaj otkriva da je operativni profit "Folksvagena", Be-Em-Vea i "Mercedesa" pao za zapanjujućih 76 procenata između jula i septembra.
Posebno zabrinjavajuće je što Kina, koja je godinama bila najveće tržište, sada smanjuje potražnju. Udeo Kine u ukupnoj prodaji smanjen je sa 39 procenata na samo 29 procenata, pre svega jer se kineski kupci električnih automobila, odlučuju za domaće umesto za nemačke brendove.
"To su sada već pokazatelji koji ukazuju na potencijalno još veće probleme koji se mogu očekivati naredne godine. Mi smo usmereni ka tom tržištu i to nisu ohrabrujući rezultati", ukazuje Marković.
Konstantin Gal, stručnjak za automobilsku industriju u kompaniji "Ernst end Jang" je upozorio da je ovaj sektor na globalnom nivou u dubokoj krizi, ali da trenutno nemačke automobilske kompanije posebno pate. On je ukazao da sledi talas otpuštanja, koji bi mogao biti bolan, ali koji, kako tvrdi, dugoročno povećava konkurentnost.
"U Srbiji ne posluju samo nemačke kompanije, ali situacija je manje-više slična u svim fabrikama u auto-industriji. Kada imate problem da nemate tražnje, odnosno da nemate kupca, sve ostalo je zapravo problematično. Problem je što je situacija najteža u radno intenzivnim delatnostima sa niskom dodatnom vrednošću, kakvih je kod nas najviše, a one su izložene dodatnom riziku", smatra Marković.
On napominje da je zabrinjavajuće to što su oni koji generišu najviše radnih mesta, više od polovine zaposlenih u automobilskoj industriji u Srbiji, zapravo proizvođači električnih kablova, a od 2022. do 2024. je u ovom sektoru ugašeno više od 5.000 radnih mesta, a verovatno još toliko ove godine.
Profesor ukazuje da potencijalno postoji mogućnost da, zbog krize u Nemačkoj, kooperanti koji imaju proizvodnju u Srbiji, zapravo delegiraju neke skuplje i složenije poslove ovde, zato što je to i dalje jeftinije nego u Nemačkoj. To, međutim, ne bi moglo da nadoknadi sve gubitke.
"Mi smo u problemu, jer smo pod uticajem faktora na koje nemamo mogućnosti da utičemo, kao i što smo razvili auto-industriju bez velikog domaćeg angažovanja. Mi smo im zapravo sa aspekta troškova bili najvažnija lokacija, pa smo u jednom trenutku bili privlačni zbog ljudi koji imaju neka specifična znanja, posle je bio talas 'niršoringa' nakon korone, jer su težili da proizvodnja bude što bliža matičnom tržištu, zbog logistike. Sada sve to što nam išlo na ruku, ti neki eksterni faktori, su se promenili, odnosno rade protiv nas", kaže profesor Marković.
On napominje da je danas ekstremno teško razviti novu bazu kupaca, jer je tržište koje raste kinesko, ali je ono daleko, a i kulturološki drugačije, dok su transportni troškovi veliki.
Nemački privrednici Kinu smatraju strateškom pretnjom, a spor i neubedljiv tempo reformi savezne vlade, kod njih izaziva sve veći bes. Problemi automobilske industrije su u fokusu, jer je ona do nedavno bila i motor za sve ostale sektore. Nikom, međutim, trenutno, "ne cvetaju ruže".
Peter Lajbinger, predsednik Saveza nemačke industrije (BDI) je upozorio da nemačka privreda šalje alarmantne signale i da se zemlja nalazi u najtežoj ekonomskoj krizi od osnivanja Savezne Republike, dok je poverenje privrede u politiku praktično iscrpljeno.
Nemačka prolazi kroz najdužu recesiju u svojoj istoriji, beleži pad proizvodnje još od 2018, slab rast produktivnosti i najlošiji rast među velikim ekonomijama.
"Sa carinama i zatvaranjem svetskih tržišta možemo da se izborimo. Naš glavni problem je brzina. Mi smo jednostavno - prespori", poručuje Lajbinger.
Najavljene reforme su izostale, a nema više ni jeftinih ruskih energenata na kojima su bazirali svoju konkurentnost. Za sada nije ni na vidiku plan kako bi nekadašnji motor evropske privrede mogao ponovo da se vrati na stare staze i da ubaci u petu brzinu.