Od početka godine u Srbiji je zatvoreno desetak pogona stranih investitora, a više od 5.000 ljudi ostalo je bez posla. To, međutim, nije najgora vest. Predsednik Samostalnog sindikata metalaca Srbije Zoran Marković kaže za RT Balkan da je još veći problem i potencijalna opasnost što je trenutno na plaćenom odsustvu dužem od 45 dana čak 12.500 radnika u automobilskom sektoru u našoj zemlji i što je njihova dalja sudbina neizvesna.
Fabrike koje su radile i po tri smene, sada jedva rade po jednu, a neke su potpuno obustavile proizvodnju, jer nema narudžbina. To je najupečatljiviji efekat globalne krize u automobilskoj industriji Evrope, za koju domaće fabrike rade kao komponentaši. Dodatno je neke od stranih investitora na odlazak podstaklo i povećanje minimalne zarade, ali stručnjaci ukazuju da je talas otkaza i zatvaranja većine fabrika usledio nakon što su im istekle državne subvencije.
Zoran Marković ukazuje da postoji opasnost da bi ovih više od 12.500 radnika, koji su na plaćenom odsustvu takođe mogli ostati bez posla i upozorava da je broj radnika koji su trenutno "u leru", još mnogo veći, jer samo oni poslodavci koji zaposlene šalju kući na duže od 45 dana, moraju to da prijave Ministarstvu privrede i reprezentativnim sindikatima, dok za one koji prekidaju proizvodnju na kraći rok - ne postoje podaci.
"'Drekslmajler' u Zrenjaninu gasi celokupnu proizvodnju i bez posla je ostalo oko 2.000 radnika, 'Leoni' u Malolištu gasi pogon u kojem je radilo 1.900 ljudi. 'Aptiv' u Zaječaru će otpustiti 500 radnika, a u Leskovcu nude sporazumni prekid rada za oko 400 zaposlenih. U 'Juri' oko 250 radnika je sporazumno otišlo", nabraja Marković.
On napominje da se zbog smanjenja potražnje i problema u celom automobilskom sektoru dele otkazi, a da vlasnici kompanija pokušavaju da "prepakuju" i zaposlene i da ih preusmere u druge pogone, ali da im to baš i ne uspeva.
"Nekima su iz Zaječara ponudili da idu u Novi Sad, ali se zbog udaljenosti retko ko odlučuje da prihvati takvu ponudu. Za neke fabrike i ne znamo da se zatvaraju ili smanjuju obim posla, jer tamo nemamo sindikate. 'Flender' u Subotici je otpustio sporazumno 360 radnika, u Kragujevcu će bez posla ostati 200 ljudi, 'Jazaki' u Šapcu se isto sprema...To su sve kooperanti u automobilskoj industriji. Ne zatvaraju svi kompletno proizvodnju, većina još drži određeni broj radnika u veri i nadi da će automobilska industrija da se ponovo vrati u neki normalni status. Činjenica je, međutim, da auto-industrija Evrope mnogo koči zbog kineskog napretka i električnih automobila i da se ne vidi da će biti bolje ni u 2026", upozorava Marković.
On smatra da priča da investitori odlaze zbog minimalca ne pije vodu, već da je to posledica globalne krize i pada porudžbina u zemljama iz kojih dolaze. Dodaje i da, po Uredbi Vlade Srbije strani investitori, imaju obavezu da isplate zarade koje su 20 odsto veće od minimalca. Ipak, neki su koristili i rupu u zakonu, pa su isplaćivali samo minimalnu zaradu, a dodatno su bonusima "motivisali" radnike koji redovno dolaze na posao.
"Zbog nedostatka radne snage, neki su davali bonuse. Na primer, fabrika u Leskovcu je radnicima koji su stalno prisutni davala 7 odsto na platu, ako i drugi mesec budu na poslu dobijali su 10 odsto, a ako nastave i treći imali su 15 odsto. Ali, ako se razbolite, vi se restartujete i opet sve ispočetka - vraćate se na minimalac, ne vašom krivicom, već zbog bolesti. Oni su koristili rupu u zakonu. Minimalac se plaća maksimalno šest meseci u kalendarskoj godini, kada je poslodavac u problemu, a kod nas je minimalac postao praksa, dok se bonusi na njega dobijaju samo za kontinuirani rad, jer mnogo radnika odlazi", objašnjava Zoran Marković.
Zatvaranjem fabrike kompanije "Leoni" u Malošištu, gde je bez posla pre nekoliko dana ostalo oko 1.900 radnika, nastavljen je trend gašenja fabrika u Srbiji, koji poslednjih godina sve više dovodi u pitanje model privlačenja stranih investicija zasnovan na državnim subvencijama i jeftinoj radnoj snazi.
Danska kompanija za proizvodnju radne odeće "Kentaur" je preko noći na ulici ostavila oko 250 ljudi kada je bez najave, krajem oktobra, zatvorila svoju fabriku u Vranju. Bez posla je ove godine ostalo i oko 950 zaposlenih u italijanskoj kompaniji "Beneton", koja je zatvorila svoje pogone u Nišu. Letos je i "Džinsi" zatvorio pogon u Leskovcu, a bez posla je ostalo oko 700 radnika.
Duško Vuković iz Saveza samostalnih sindikata Srbije kaže za RT Balkan da se u javnosti poslednjih meseci ponavlja tvrdnja da strane kompanije napuštaju Srbiju zato što raste minimalna zarada i zato što "više nismo najjeftinija radna snaga u Evropi", ali da takva ocena očigledno prebacuje odgovornost i krivicu na radnike i njihove plate.
"Ekonomske analize, uporedni podaci i iskustvo drugih zemalja pokazuju da se radi o simplifikaciji i političkoj manipulaciji koja prikriva stvarni problem. Ključan faktor je model subvencionisane ekonomije, koji se u Srbiji urušava pod sopstvenom težinom. Da bismo razumeli odlazak pojedinih investitora, moramo razumeti i kako su oni došli. Tokom poslednjih decenija, Srbija je izgradila privredu u kojoj značajan deo stranih investicija funkcioniše po modelu: država daje subvencije, besplatno zemljište, poreske olakšice, infrastrukturu, pokriva deo doprinosa, a zauzvrat firma se obavezuje da zaposli određeni broj radnika — najčešće do pet godina", kaže Duško Vuković.
On napominje da to znači da investitori ne dolaze zbog kvaliteta radne snage, produktivnosti ili tržišta, već zato što država plaća njihov ulazak i smanjuje njihove troškove.