
Energenti u Rusiji: Zemlja koja ima uglja za narednih 900 godina

Ukupni svetski resursi uglja procenjuju se na od 900 do 1.100 milijardi tona zavisno od izvora i metodologije procene, što bi uz postojeću stopu globalne potrošnje trajalo oko 150 godina. Predsednik Ruske Federacije Vladimir Putin je, međutim, nedavno izjavio da na Dalekom istoku RF, prema različitim procenama, ima zaliha uglja koje se procenjuju na stotine godina, čak i do 900 godina.

Zamenik ruskog premijera i ministar energetike Rusije Aleksandar Novak je na Međunarodnom forumu "Ruska energetska nedelja" izjavio da je Rusija globalni lider budući da snabdeva oko 17 odsto globalnog energetskog tržišta. To uključuje naftu, naftne derivate, gas, prirodni gas i gas iz cevovoda i ugalj, koji je tražen uprkos svim naizgled pesimističkim prognozama.
"Da bismo osigurali domaće tržište, energetsku bezbednost i održali naše konkurentske prednosti na globalnim tržištima, moramo da održimo našu bazu resursa. Cilj je da imamo zalihe nafte za 50 godina, gasa za najmanje 70 godina i uglja za najmanje 100 godina", naveo je Novak.
Podaci analitičke kompanije "Statista" za 2021. godinu pokazuju da deset zemalja dominira globalnim prirodnim resursima, od kojih svaka ima ogromne rezerve koje su neophodne za različite industrije. Rusija prednjači u grupi sa prirodnim resursima vrednim 75 biliona dolara, koji se uglavnom sastoje od uglja, prirodnog gasa, nafte, zlata i retkih zemnih metala. Što se tiče globalnog udela, Rusija je bez premca u pogledu prirodnog gasa, jer ima najveće svetske dokazane rezerve koje čine skoro 20 odsto, ili petinu globalnih ukupnih rezervi.

Profesor dr Dragan Ignjatović, sa Katedre za mehanizaciju rudnika Rudarsko-geološkog fakulteta u Beogradu kaže da ukupne rezerve uglja u Rusiji čine oko 15,5 odsto ukupnih svetskih rezervi, odnosno da je RF na drugom mestu u svetu posle SAD sa 23 odsto.
"Procenjuje se da su rezerve između 160 i 175 milijardi tona i ako se to podeli sa ukupnom godišnjom proizvodnjom od 420 miliona tona to znači da je to dovoljno za minimum 400 godina, ali sigurno da postoje i veće rezerve. U Rusiji je u 2024. proizvedeno 2,5 gigavata ugljene energije, više nego u bilo kojoj drugoj zemlji osim Kine i Indije. Predloženi kapacitet proizilazi iz ažurirane 'Opšte šeme raspodele energetskih sredstava do 2042. godine', koju je krajem 2024. godine objavila ruska vlada. Plan je istakao nove kapacitete ugljene energije planirane u Sibiru i na Dalekom istoku kako bi se odgovorilo na rast potražnje za energijom i podržala sezonska hidroenergija", navodi profesor.
On napominje da je najavljeno nekoliko novih elektrana na ugalj Rusiji, među kojima su dodatni kapaciteti u postojećoj elektrani Irkutsk-11, kao i da ruski metalurški gigant EN+ Group planira da izgradi elektranu EN+ Mugunski kapaciteta do tri gigavata i koristeći domaći ugalj iz svog rudnika uglja Tulunugol-Mugunski.

"U elektrani Primorski na Dalekom istoku, krajem 2024. godine najavljena je dodatna jedinica od 0,4 gigavata. Štaviše, planovi za izgradnju novog nuklearnog postrojenja u Krasnojarskom regionu su napušteni u korist izgradnje elektrane na ugalj od 1 gigavata kako bi se 'očuvala domaća industrija uglja', prema vladinim dokumentima za planiranje. Rusija sada ima više od 1 gigavata kapaciteta za proizvodnju uglja u izgradnji, sa 0,7 gigavata čija je izgradnja počela 2024. godine, uključujući dve jedinice u elektrani Partizanska na ruskom Dalekom istoku koje će snabdevati električnom energijom ruske železnice kako bi se povećao propusni kapacitet Transsibirske železnice kao deo preorijentacije zemlje na istok", objašnjava Dragan Ignjatović.
Povećavaju se i kapaciteti i potrošnja
Pojedine zemlje, naročito u EU su pokušale da se odreknu uglja, ali zvanična statistika pokazuje da im to ne ide baš kako su planirali. Profesor dr Dragan Ignjatović, kaže da je proizvodnja energije iz uglja širom sveta porasla sa 10.401 na približno 10.541 teravat sati u 2024. godini.
"Trenutno je u svetu u pogonu više od 2.400 termoelektrana na ugalj u 79 zemalja sa instalisanom snagom od 2.193 gigavata. Od proizvedenih količina uglja, blizu devet milijardi tona, više od dve trećine, se koristi u termoelektranama. I pored proklamovanog zahteva za smanjenje proizvodnje električne energije na bazi uglja, od 2015. godine kada je potpisan Pariski sporazum broj termoelektrana na uglja je povećan za 276 gigavata u odnosu na 2015. godinu, a 38 zemalja planira izgradnju dodatnih kapaciteta. Globalno je kapacitet termoelektrana na ugalj povećan za oko 14 odsto u odnosu na 2015. godinu", kaže profesor Ignjatović za RT Balkan.
Kina je 2024. godine pustila u rad 30,5 gigavata za proizvodnju uglja, što je pad u odnosu na 49,8 gigavata u 2023. godini, ali i dalje čini 70 odsto globalnog kapaciteta. Nove elektrane na ugalj su pokrenule i Indija, Indonezija, Bangladeš i Južna Koreja, dok je još sedam zemalja pustilo je u rad manje od jednog gigavata, među kojima je i Srbija.
S druge strane, ukupno su 22 zemlje povukle iz upotrebe energiju iz uglja 2024. godine, što je skoro dvostruko više od 12 zemalja koje su dodale energiju iz uglja. Ipak, dodaci kapaciteta bili su znatno veći, što je povećalo instalisanu snagu termoelektrana za 0,9 odsto, sa 2.156 gigavata u 2023. na 2.175 gigavata u 2024. godini – i više od 13 odsto od Pariskog sporazuma o klimi iz 2015. godine, kada je je bilo 1.916 gigavata.

Kada je u pitanju upotreba uglja, prognoze su pesimistične, ali profesor smatra da svet ipak ne može da se odrekne uglja u kratkom roku. On ukazuje da je Kina neprikosnoveni lider u proizvodnji uglja, sa gotovo 4,8 milijardi tona u 2024. godini, što čini više od polovine svetske proizvodnje. Ova zemlja je i najveći potrošač i uvoznik ove sirovine. Iako Kina planira smanjenje zavisnosti od uglja posle 2030, trenutno ova sirovina ostaje ključna za njenu energetsku infrastrukturu. Indija i Indonezija proizvele su 1,085 milijardi tona i 836 miliona tona.
"U obe zemlje proizvodnja uglja je porasla za oko 7 odsto u 2024, što odražava njihovu potrebu za jeftinom energijom kako bi podržale rastuće ekonomije. Među zapadnim zemljama, SAD su najveći proizvođač uglja, sa 464 miliona tona u 2024. godini, ali su zabeležile pad proizvodnje od 11,6 odsto u odnosu na prethodnu godinu. Australija i Rusija, sa po preko 400 miliona tona, takođe su značajni igrači, ali dok Australija povećava izvoz, Rusija se suočava sa padom izvoza zbog međunarodnih sankcija izazvanih sukobom u Ukrajini", napominje profesor.
Dodaje da u Evropi, zemlje poput Nemačke i Poljske imaju udeo u globalnoj proizvodnji manji od jedan odsto, ali da se suočavaju sa značajnim padom proizvodnje zbog prelaska na čistiju energiju.
"Nemačka je smanjila proizvodnju za 10,4 posto, a s druge strane, zemlje poput Turske i Uzbekistana beleže porast od 16,9 i 14,5 odsto, što ukazuje na različite energetske prioritete u svetu. Energetski prioriteti se razlikuju na globalnom nivou – zemlje u razvoju i zemlje sa niskim prihodima obično se više oslanjaju na fosilna goriva, dok razvijene zemlje agresivnije daju prioritet proizvodnji čiste energije", objašnjava profesor.
U 2024. godini proizvodnja uglja je najbrže rasla u Mongoliji, za 27,7 odsto, a zatim u regionu Bliskog istoka sa 18,8 posto. Turska, Zimbabve, Uzbekistan i Pakistan takođe su zabeležili snažan rast proizvodnje uglja. Nasuprot tome, većina evropskih zemalja, zajedno sa SAD i Kanadom, zabeležila je dvocifreni pad proizvodnje uglja.
"Trend rasta proizvodnje uglja nastaviće se narednih 5 do 10 godina, a nakon toga doći će do stagnacije. To će biti uslovljeno pre svega smanjenjem potražnje u Kini i Indiji. Rusija će u narednim godinama može povećavati svoju proizvodnju. Što se tiče daljih prognoza zbog trenutnih geopolitičkih nesuglasica i ratova, a verovatno i budućih sukoba, sigurno je da propagirana 'Zelena agenda' neće biti sprovedene, a Donald Tramp je otvoreno već sada ruši. Ako Evropa nastavi svoju politiku zatvaranja prema Rusiji, u Evropi će 'Zelena agenda' biti veoma ugrožena i verovatno će biti znatno usporena", ukazuje profesor Ignjatović.





