Kompanije koje uvoze na tržište Evropske unije od početka godine imaju novi trošak, jer su u obavezi da plaćaju karbonsku taksu (CBAM - Carbon Border Adjustment Mechanism) u iznosu do 85 evra po toni ugljen-dioksida koji se emituje pri proizvodnji robe. Srbija je u isto vreme počela da naplaćuje nacionalni porez u iznosu od četiri evra po toni čime se smanjuje obaveza uvoznika u EU i sprečava dvostruko oporezivanje istih emisija. To znači da će firmama koje dokažu da je ugljenična taksa plaćena tokom proizvodnje robe, evropska taksa za taj iznos biti smanjena, odnosno iznosiće 81 evro. Suština je da proizvodi domaće industrije koji podležu tzv. karbonskoj taksi postaju skuplji na evropskom tržištu, a time i manje konkurentni. Iako taksu plaćaju uvoznici u EU, novi namet mogao bi ozbiljno smanjiti tražnju za proizvodima iz Srbije.
EU kao glavni motiv za uvođenje CBAM navodi želju da podstakne i druge zemlje da definišu cenu emisije i da se aktivno uključe u borbu protiv klimatskih promena, odnosno ovim "porezom" kažnjava one koji u proizvodnji i dalje koriste "prljave tehnologije".
Fiskalni savet ocenjuje da će zbog ovih taksi EPS postati praktično nekonkurentan na značajnom izvoznom tržištu. Pored struje, CBAM taksa plaćaće se i na veštačka đubriva, cement, gvožđe, čelik i aluminijum, mada po proceni Fiskalnog saveta ovi sektori neće biti pogođeni u istoj meri kao i Elektroprivreda Srbije.
Fiskalni savet je u analizi "Klimatsko-energetska tranzicija Srbije i javne finansije: hoće li CBAM biti okidač promena?" ukazao da CBAM taksa stavlja privredu Srbije u nezavidan položaj.
Analiza je pokazala da bi sektor električne energije već u prvoj godini primene imao trošak od 200 do 300 miliona evra godišnje, jer se za električnu energiju već u prvoj godini plaća pun iznos emisija. Za druge industrijske proizvode u prvoj godini trošak bi bio oko 45 miliona evra, pri čemu se pojedinačno posmatrano najveći udeo u trošku, od oko 80 odsto odnosi na izvoz gvožđa i čelika u EU.
Sekretar Udruženja za metalsku i elektro industriju Privredne komore Srbije Ana Raičević kaže za RT Balkan da je EU donela CBAM Uredbu kao odgovor na "curenje ugljenika", odnosno tendenciju kompanija iz EU da prebacuju svoju proizvodnju u zemlje koje imaju manje rigorozne karbonske politike, ili da uvoze karbonski intenzivne proizvode iz tih zemalja. Dodatno, u februaru 2025. godine EU je usvojila Clean Industrial Deal, koji ima za cilj osnaživanje konkurentnosti evropske industrije dok istovremeno ubrzava njenu dekarbonizaciju, odnosno smanjenje emisija štetnih gasova i prelazak na čistu, održivu proizvodnju.
"CBAM uredba se odnosi na uvoz u Evropsku uniju robe iz sledećih sektora: gvožđe/čelik, aluminijum, cement, veštačka đubriva, električna energija i vodonik. Očekuje se uključivanje novih 180 kategorija proizvoda iz metalske industrije, sa visokim stepenom sadržaja gvožđa, čelika i aluminijuma, koji bi trebalo da budu uključeni u CBAM od 1. januara 2028. godine, kao što su: metalne konstrukcije, metalni nameštaj, motori, transformatori, žice i provodnici, motorna vozila za transport robe, delovi za motorna vozila, industrijske mašine i oprema, ali i kućni aparati poput mašina za pranje, frižidera i zamrzivača", kaže Ana Raičević za RT Balkan.
Predsednik Privredne komore Srbije Marko Čadež je izjavio da Evropska unija kasni sa donošenjem niza podzakonskih akata koji bi trebalo da zaokruže ceo mehanizam i omoguće uvoznicima da proračunaju troškove za robu koju će uvoziti u 2026. godini.
Čadež je istakao da su pojedine evropske kompanije već na neki način obustavile narudžbine, pre svega za januar, a da može da se desi da se to produži na ceo kvartal, zato što nemaju neophodne propise da bi mogle da procene CBAM troškove robe koju uvoze iz zemalja van EU.
"Mi čekamo Evropsku uniju da propiše vrednosti da bi mi mogli da ih unesemo u naše zakonodavstvo, jer moramo da pratimo jedni druge. Tu može da dođe do određenog zastoja, jer kompanije kažu - ne možete nas terati da uvezemo nešto, a da ne znamo koliko će to na kraju da košta. Zamislite da je nešto proizvedeno recimo u oktobru 2025. krenulo logistički da ide u decembru 2025. pa je uvezeno i ocarinjeno u januaru 2026. Ono mora da podleže novim propisima o CBAM i mora da nešto košta a mi ne znamo to nešto šta je", ukazao je Marko Čadež i istakao da ta neizvesnost nije dobra za evropsku ekonomiju.
Već dve decenije u EU zagađivači u različitoj meri plaćaju porez na gasove staklene bašte u proizvodnji. Ta naplata se obavlja u sklopu EU ETS sistema (Emission Trading System), a novac prikupljen na ovaj način koristi se i za prelazak na ekološki čistiju tehnologiju, što je takozvana "zelena tranzicija".