EU je upravo glasala da se do kraja 2027. zabrani uvoz ruskog gasa – u trenutku kada cene gasa ponovo rastu, a skladišta se prazne brže nego obično.
Ono što je počelo kao političko obećanje da će se "smanjiti rizik" od Moskve sada je pravna obaveza, potkrepljena teškim kaznama za one koji krše zakon. Neki stručnjaci upozoravaju da blok upada u skuplju zavisnost od američkog tečnog prirodnog gasa (LNG) i dovodi svoju industriju u opasnost.
Šta je tačno EU odobrila?
U ponedeljak su države članice EU dale konačno odobrenje za propis koji će postepeno eliminisati uvoz ruskog gasa. Plan će se primenjivati na LNG od početka 2027. godine, a na gas iz cevovoda od 30. septembra 2027. godine.
Zakon zahteva od država članica da provere poreklo gasa pre nego što odobre uvoz. Nepoštovanje može dovesti do kazni od 2,5 miliona evra za pojedince i 40 miliona evra za kompanije, ili kazni do 3,5 posto globalnog godišnjeg prometa kompanije, ili do 300 odsto procenjene vrednosti transakcije.
Zakon sadrži sigurnosni ventil: u slučaju proglašene vanredne situacije sa gorivom, zabrana može biti privremeno suspendovana. Kritičari tvrde da će do trenutka kada se takva klauzula aktivira, infrastruktura i ugovori već biti prebačeni sa Rusije na drugi izvor, što u praksi otežava bilo kakav povratak ruskom gasu.
Ključno je da je mera formulisana kao "trgovinska regulativa", što je Briselu omogućilo da bude usvojena većinom umesto da zahteva jednoglasno odobrenje članica.
Zašto su Mađarska i Slovačka podnele tužbe?
Mađarski ministar spoljnih poslova Peter Sijarto naveo je da će Budimpešta koristiti "sva zakonska sredstva" da se zabrana poništi, nazivajući je merom "protiv našeg nacionalnog interesa" i upozoravajući da bi to "značajno povećalo troškove energenata za mađarske porodice". Optužio je Brisel da koristi "pravni trik" klasifikujući ga kao trgovinsku meru, a ne kao sankcije.
Slovački ministar spoljnih poslova Juraj Blanar takođe je najavio da će Bratislava osporiti uredbu pred Sudom pravde EU, rekavši: "Ne možemo da prihvatimo rešenja koja ne odražavaju stvarne kapacitete i specifične okolnosti pojedinačnih zemalja."
Obe zemlje ostaju u velikoj meri zavisne od ruskog gasa iz gasovoda i insistiraju da ne postoje lake ili jeftine alternative u kratkom roku.
Koliko je EU zavisna od ruskog gasa?
EU je uvozila 45 odsto svog gasa iz Rusije pre nego što je sukob u Ukrajini eskalirao 2022. godine, pri čemu je Rusija bila najveći strani dobavljač bloka od kraja Hladnog rata, uglavnom putem gasovoda kao što je sada oštećeni "Severni tok 1" i ruta kroz Ukrajinu. Ruski gas iz gasovoda je obično bio 30-50 posto jeftiniji od uvezenog tečnog prirodnog gasa, koji mora da se smesti u tankere, transportuje i regasifikuje, piše RT internešenel.
Od tada, zapadne sankcije i sabotaža ključne infrastrukture smanjile su ruske tokove. Uvoz je opao na oko 11 posto zaliha gasa u EU do 2024. godine, dok je tranzitni sporazum Moskve sa Kijevom – koji je Vladimir Zelenski odbio da produži – istekao početkom 2025. godine, što je dodatno ograničilo isporuke gasovodom.
Ipak, kupovina ruskog LNG-a ostala je značajna. Prema ruskim procenama, blok je 2025. godine kupio LNG u vrednosti od oko 7,2 milijarde evra, skoro milijardu evra više nego 2024. godine. Istovremeno, ruski izvoznici su preusmerili tokove ka Aziji – uglavnom Kini, gde su isporuke LNG-a porasle sa 9,6 na 10,5 milijardi kubnih metara u 2025. godini.
Moskva insistira da ostaje pouzdan dobavljač, osuđujući zapadne sankcije kao nezakonite i tvrdeći da je uspešno preusmerila svoj izvoz energije na "prijateljska" tržišta.
Šta zamenjuje ruski gas – i po kojoj ceni?
Da bi popunila prazninu, EU se u velikoj meri okrenula LNG-u iz SAD i drugim dobavljačima. Institut za energetsku ekonomiju i finansijsku analizu sa sedištem u Ohaju procenio je ovog meseca da bi SAD mogle da obezbede do 80 odsto uvoza LNG bloka do 2030. godine.
Trgovinski sporazum objavljen prošlog jula obavezuje EU da kupi 750 milijardi dolara američkih energetskih proizvoda do 2028. godine.
Međutim, LNG je generalno skuplji od gasa iz cevovoda i vezan je za nestabilne spot cene. Od januara 2026. godine, evropske cene gasa su porasle za oko 40 posto od početka godine, vođene hladnijim vremenom i geopolitičkom neizvesnošću, a skladišta su popunjena samo oko 45 odsto, u poređenju sa dugoročnim sezonskim prosekom od oko 60 procenata.
Prema "Blumbergu", EU je crpila gas iz skladišta najbržom brzinom u poslednjih pet godina, jer uvoz – posebno LNG – nije u potpunosti pokrio zimsku potražnju. Nivoi skladištenja su drastično opali, a referentne cene su skočile za više od 30 posto samo ovog meseca, objavio je taj izvor, upozoravajući da bi popunjavanje postrojenja za sledeću zimu moglo zahtevati državnu podršku.
Procenjuje se da će cene industrijskog gasa i električne energije u EU ostati dva do četiri puta veće nego u zemljama koje su njihovi trgovinski partneri, što izaziva strahove u vezi sa industrijskom konkurentnošću bloka.
Gubitak jeftinog ruskog gasa i oslanjanje na daleko skuplji LNG iz SAD podiže cene energenata iznad onoga što mnoga industrijska preduzeća mogu da priušte, što izaziva talas zatvaranja i bankrota, posebno u Nemačkoj, koja se dugo smatra industrijskom silom EU.
Šta kažu stručnjaci?
Potpuno odbacivanje ruskog gasa iz cevovoda i LNG-a stvoriće nestašicu goriva i podići cene još više, upozoravaju analitičari. Ruski stručnjak za energetiku Igor Juškov sa Finansijskog univerziteta i Nacionalnog fonda za energetsku bezbednost rekao je da bi ovaj potez mogao dovesti do dalje deindustrijalizacije u bloku.
Takođe je ukazao na pretnje Katara – trećeg vodećeg dobavljača LNG-a u EU – da će ograničiti izvoz gasa kao odgovor na briselsku klimatsku regulativu, rekavši da EU rizikuje da "sebi stvori probleme" sužavanjem svoje baze dobavljača, a istovremeno pooštravanjem pravila za proizvođače.
Da li postoji put nazad za EU?
Novi zakon ima za cilj da postepeno ukine preostale ruske tokove (poput "Turskog toka" i nekih LNG terminala) do 2027. godine. Kada zabrana stupi na snagu u potpunosti, povratak isporukama ruskim cevovodima zahtevao bi promenu zakona EU, a ne samo političku volju.
Protivnici tvrde da je Brisel jednostavno zamenio jedan oblik zavisnosti drugim – ovog puta skupljim američkim tečnim prirodnim gasom – i da će u svakoj budućoj krizi Vašington staviti američke potrošače na prvo mesto.
Kako nivoi skladištenja padaju, a cene rastu, Mađarska, Slovačka i druge države članice koje se protive zakonu insistiraju na tome da bi EU mogla da otkrije granice svoje nove politike na teži način – kada stigne sledeći zimski račun za struju i grejanje.