
Talac geopolitičkih odnosa: Šta se dešava sa sovjetskom rafinerijom u Nemačkoj

Stotinu kilometara severno od Berlina, rafinerija iz sovjetskog doba postala je talac zamršene geopolitike Evrope: Rusija je poseduje, Nemačka njome upravlja, a američke sankcije bi uskoro mogle da je zatvore — rizikujući da nemačka prestonica ostane bez goriva.
Takvo stanje postrojenja za preradu nafte PCK u Švetu (Odra), u vlasništvu "Rosnjefta" - koje Berlin, njegov aerodrom i pokrajinu Brandenburg snabdeva sa 90 posto benzina, kerozina i goriva za grejanje.

Sa rokom 29. aprila, kada ističe američko izuzeće od sankcija, vlada je u pregovorima sa administracijom u Vašingtonu kako bi obezbedila još jedno odlaganje.
Berlin je takođe počeo da radi na nacionalizaciji kao poslednjoj meri, prenosi "Fajnenšel tajms" pozivajući se na izvore.
"Znaci iz SAD (o produženju izuzeća) su pozitivni, ali se sa ovom administracijom nikad ne zna", rekao je jedan izvor. "Dakle, eksproprijacija se ponovo razmatra."
Vreme je od suštinskog značaja: Tankeri moraju biti rezervisani jedan do dva meseca unapred, a dobavljači sada traže uveravanja da će rafinerija poštovati svoje ugovore.
Prethodne vlade su do sada izbegavale eksproprijaciju iz straha od ruske odmazde. Ali kabinet kancelara Fridriha Merca možda neće imati drugog izbora.
Zatvaranje bi značilo "hiljade kamiona koji bi morali da putuju iz Bavarske i iz cele zemlje" da bi snabdevali Berlin 24 sata dnevno, rekla je druga osoba upoznata sa situacijom.
Sudbina rafinerije koja se nalazi na naftovodu "Družba" podvlači kako se Nemačka, skoro četiri godine nakon uvođenja sankcija Moskvi zbog Specijalne vojne operacije u Ukrajini, i dalje bori sa decenijama zavisnosti od ruskih energenata koji su od nje napravili privrednu silu Evrope.
Kada je 2022. godine Zapad uveo ograničenje cena ruske nafte, nemačka vlada je preuzela kontrolu nad poslovanjem PCK-a stavljajući ga pod starateljstvo. Ali nije zaplenila akcije - njih 54 odsto je u vlasništvu "Rosnjefta" - delimično zato što se plašila da će Moskva uzvratiti nacionalizacijom nemačkih preduzeća u Rusiji, uključujući trgovca na malo "Metro", kažu izvori.
Berlin je od tada pokušao da nađe alternative sibirskoj sirovoj nafti koja je šest decenija tekla ruskim cevovodom dugim 4.000 kilometara do Šveta.
Ali u oktobru, usred američko-ruskih pregovora o okončanju sukoba u Ukrajini, Vašington je uveo sankcije "Rosnjeftu" i njegovoj imovini u Evropi, dovodeći rafineriju na ivicu bankrota.
Potez SAD nije bio koordinisan sa Berlinom. Banke su zaustavile transakcije rafinerije i prestale da obrađuju plate. Nemačka vlada je na kraju obezbedila šestomesečno odlaganje od američkih vlasti, tvrdeći da ruska naftna grupa nema efektivnu kontrolu nad postrojenjem.
"Svaki autobus, svaki policijski automobil, svaka spasilačka služba, svaki avion - svi rade na PCK gorivo", rekla je Anekatrin Hope, gradonačelnica Šveta. "Ova kompanija mora biti u mogućnosti da nastavi da radi."
"Ako zatvorite slavinu, onda je trebalo prethodno da otvorite drugu", prokomentarisao je Deni Rutenberg, šef radničkog saveta rafinerije.
Glavni snabdevač rafinerije sada je kazahstanska državna naftna kompanija "Kaz", a PCK se okrenuo i dobavljačima iz poljskih i nemačkih luka - po mnogo većim cenama i uz troškove adaptiranja operacija na druge vrste sirove nafte.
Vlada sada planira da zameni trenutne "staratelje", koje Bundestag mora da obnavlja svakih šest meseci, trajnijim pravnim aranžmanom povezujući ga sa režimom sankcija EU. Cilj ovog poteza je da ubedi američke vlasti da odobre još jedno odlaganje sankcija, umesto eksproprijacije "Rosnjefta".
Iz Belrina navode da se eksproprijacija ne razmatra i da rade sa američkim vlastima na još jednom odlaganju sankcija.
"Rosnjeft" je ranije saopštio da želi da proda svoj deo. Saudijsko investiciono telo izrazilo je interesovanje ali nisu uspeli da se dogovore oko cene. "Šel" je takođe zainteresovan, kao i Kazahstan.
Berlin zazire od eksproprijacije iz straha od Rusije - kako od "Rosnjefta" koji bi mogao da ospori cenu, tako i od Moskve koja bi mogla da prekine dovod kazahstanske nafte preko "Družbe".
Mikael Kelner, poslanik Zelenih koji je nekada radio bio zamenik ministra energetike, ukazao je na još jedan strah Berlina.
"Brinem se da američki investitor ne preuzme rafineriju. Onda bi se profit podelio između američkih vlasnika i ruskih snabdevača, a račun bi platili nemački vozači."





