Povrtarstvo je očigledno posao koji se sve manje isplati domaćim poljoprivrednicima. Dok ratari smanjuju proizvodnju, uvoz raste, pa tako oko 16 odsto paradajza, 21 odsto belog luka i gotovo 60 odsto pasulja koji završi na našim trpezama zapravo kupimo u inostranstvu. U poslednjih deset godina ukupne površine pod povrćem u Srbiji su drastično smanjene - sa 125.422 na 82.522 hektara, dok je ukupna proizvodnja povrća, sa 1,5 miliona tona pala na 1,3 miliona tona.
Prema podacima iz Nacrta Strategije poljoprivrede i ruralnog razvoja Republike Srbije za period 2025–2034, dobra vest je jedino što su prinosi povrća povećani sa 13,9 na 15,2 tona po hektaru. Ovaj dokument bi trebalo da da smernice kako da Srbija povrati svoj prehrambeni suverenitet i da postigne proizvodnju koja može da zadovolji domaće potrebe, da bi maksimalno smanjila zavisnost od uvoza hrane.
Na našim pijacama i u trgovinskim lancima najviše mladog krompira je iz Francuske, pasulj je iz Kirgistana, Egipta i Bugarske, dok je gotovo 70 odsto belog luka iz Kine. Ipak, najviše povrća kupujemo iz Albanije. Iz ove zemlje nam stiže ubedljivo najviše paradajza, paprike i krastavaca.
Srbija beleži stalni pad interesovanja proizvođača za gajenjem krompira, pa je 2023. godine on zasađen na svega 23.145 hektara, dok je 2014. ovo povrće bilo zasađeno na 51.987 hektara. U proteklih desetak godina prepolovljena je i proizvodnja belog luka – sa 2.808 pala je na 1.359 hektara. Proizvođači kažu da visoki troškovi proizvodnje i energije za njegovo skladištenje presudno utiču na smanjeno interesovanje čak i evropskih farmera da održavaju raniji obim proizvodnje krompira.
Proizvodnja belog luka je umanjena za čak 70,3 odsto, ukupne površine pod pasuljem, kao i proizvodnja pasulja umanjene su za oko 30 procenata, proizvodnja krastavca smanjena je za oko 43 odsto, kupusa i kelja za 39 odsto, paradajza za 10 odsto, šargarepe za 11 i paprike za 4 odsto.
Agroekonomista Milan Prostran kaže za RT Balkan da ovaj loš trend traje poslednjih 25 godina, naročito od kako je Srbija 2008. otvorila tržište za poljoprivredne proizvode iz EU.
"Mi smo zemlja koja je samozadovoljna, ali smo sa potpisivanjem CEFTE i sporazuma o bilateralnoj saradnji sa drugim zemljama i na kraju sa EU, svoje tržište vrlo rano otvorili za uvoz i zato nam se dešavaju stvari koje nekada nismo mogli ni da sanjamo. Prvo smo postali ogromni uvoznici mesa, a ono nam je nekad bilo prva stavka u izvozu. To je sudbina potpuno otvorenog tržišta. Uticaj imaju i veliki trgovinski lanci, koji traže najpovoljnije uslove za zaradu, a rešenja vide u uvozu", kaže Prostran.
On smatra da se moramo ozbiljno upitati šta nas čeka na tom neizvesnom i surovom tržištu. Mi smo agrarna zemlja, ali sa sve većim smanjenjem suficita kada je u pitanju izvoz poljoprivredno-prehrambenih proizvoda zbog sve većeg uvoza.
"Imali smo svoje sorte pasulja, a sada ga uvozimo. I nastavićemo to da radimo, jer smo potpisali takve sporazume. Prebrzo smo se otvorili ka EU sa kojom trgujemo 60 odsto i nisam veliki optimista da ćemo moći da se borimo sa narastajućom konkurencijom, ukoliko od naše privrede ne napravimo sektor koji može biti konkurentan. Pritom ne smete uvoditi zabrane, u okviru CEFTE, možete da se pravdate da vam je ugrožena proizvodnja, ali to samo na neko vreme", ukazuje Milan Prostran.
Dr Živko Bugarčić, stručni saradnik firme "Arum Deč" kaže za RT Balkan da samo kvalitetno seme obezbeđuje dobijanje visokih prinosa i rentabilnu proizvodnju, a da se tek nešto više od 20 odsto ukupnih površina konzumnog krompira u Srbiji radi sa kvalitetnim semenom.
"Veliki pad proizvodnje je u brdskom i brdsko-planinskom području, kao i u leskovačkoj kotlini. Trenutno je veoma upitna održivost proizvodnje ako proizvođač ne može da postigne prinos od 25 do 30 tona po hektaru tržišno upotrebljive robe. Srbija je poslednjih godina postala redovan uvoznik sa više od 40.000 tona konzumog krompira. Cene na domaćem tržištu su u stalnom manjem padu od oktobra, tako da kvalitetan krompir u pakovanju od 10 kilograma proizvođači trenutno prodaju na veliko za 25 do 32 dinara po kilogramu. Sa trenutnim cenama niko ne može da ostvari profit", kaže Bugarčić.
On napominje da uz 40.000 tona svežeg krompira, uvozimo godišnje oko 27.000 tona pomfrita, što je ekvivalent oko 50.000 do 55.000 tona sirovog krompira i to znači da zapravo uvezemo ukupno više od 90.000 tona, dok je naša ukupna potrošnja oko 250 do 260.000 tona.
"To znači da naša zavisnost od uvoza na oko 35 odsto od ukupne potrošnje, a do 2010. smo bili značajni izvoznici krompira", ističe sagovornik RT Balkan.
On ukazuje da je jedina svetla tačka u priči o krompiru, podatak da je Srbija postala značajan izvoznik čipsa i da u inostranstvu prodajemo oko 50 odsto prerade, jer se preradi oko 80.000 tona sirovog krompira u dve fabrike, a proizvede se oko 21.000 tona čipsa odličnog kvaliteta.
Bugarčić napominje da je Srbija više od 15 godina suočena sa značajnim padom površina zasađenih pod krompirom, ali i padom potrošnje u domaćinstvu, koja je trenutno oko 40 kilograma po stanovniku.
"Nije sporno da li tržištu Srbije treba krompir iz uvoza, već da li za koliko-toliko zaustavljanje daljeg pada domaće proizvodnje treba uvesti prelevman ili ograničenu sezonsku carinu na recimo period od oktobra do februara kako bi se domaća proizvodnja u kraćem periodu od četiri meseca zaštitila od robe koja dolazi sa razvijenih tržišta gde su proizvođači uz dugogodišnje subvencije izuzetno dobro opremljeni sa mehanizacijom i skladištima, a uz to imaju i neuporedivo povoljnije klimatske i meteorološke prilike za proizvodnju", ukazuje dr Bugarčić.
On smatra da je ova mera posebno opravdana u uslovima kada se krompir uvozi iz zemalja u kojima postoji hiperprodukcija, odnosno prodaja po damping cenama.
"Prelevman od 7 do 8 centi bio se mogao iskoristiti za podsticaje proizvođačima krompira kod izgradnje savremenih skladišta, za kupovinu mehanizacije i linija za pakovanje, kao i za finasijsku podršku za nabavku sertifikovanog semena. Iz ove mere bi se izuzeo uvoz celokupne sirovine za potrebu prerade u čips, a eventualne mahinacije se lako mogu sprečiti tako što bi prerađivači tražili dozvolu za uvoz sorti koje su namenski opredeljene za preradu i oni bi bili garanti, bez obzira da li neko radi uvoz za njihove potrebe", smatra dr Živko Bugarčić.
Šta država planira da preduzme?
Inače u strukturi povrtarske proizvodnje tokom 2023. godine najveće učešće beleže krompir sa 28 odsto, a po količinama povrća na našim njivama je na drugom mestu paprika sa udelom od 12 odsto, paradajz sa 9,4 odsto, kupus i kelj 8,6 i pasulj sa udelom od oko 8,5 odsto.
"Značajno smanjenje površina pod povrćem, ukazuje na potrebu da se u cilju obnove prehrambenog suvereniteta povećaju podsticaji za proizvodnju povrća i uvedu sezonske intervencije. Posebna pažnja, zbog velikog uticaja klimatskih promena na proizvodnju povrća, treba da bude usmerena ka unapređenju proizvodnje u savremenim zaštićenim prostorima. Nova tehnička rešenja i automatizacija u proizvodnji mora biti dostupnija, a robotski sistemi da preuzimaju poslove, posebno u sadnji, branju i skladištenju. Veštačka inteligencija može pomoći u analizi podataka, prepoznavanju obrazaca u proizvodnji, ali i u analizi tržišta. Sa povećanom upotrebom obnovljivih izvora energije proširivaće se i gajenje povrća u zaštićenim prostorima i vertikalnim farmama", navodi se u Nacrtu strategije poljoprivrede.
U dokumentu se navodi da je potrebno kontinuirano stimulisati selekciju novih sorti povrća koje su otpornije na ekstremne klimatske uslove, bolesti i štetočine. Ističe se i da povrtarima treba omogućiti zakup državnog zemljišta na osnovu prava prečeg zakupa.
Navodi se da u narednom strateškom periodu treba podsticati i investicije koje će biti usmerene u razvoj sistema gajenja povrća koji mogu ublažiti ekstremne klimatske uticaje, poput plastenika/staklenika sa adaptivnom kontrolom klime, kao i potpuno zatvorenih sistema za gajenje biljaka. U strategiji piše da savremena proizvodnja povrća u zaštićenim prostorima započinje od najčešće mladih biljaka iz rasada i kalemljenih biljaka, ali se ukazuje na problem da u Srbiji ne postoje profesionalni proizvođači takvog rasada, pa se on uvozi najvećim delom iz Grčke, Bosne i Hercegovine i Mađarske i dodaje da je potrebno u startu i proizvodnju rasada podići na viši nivo. Navodi se i da u U pravcu koncentracije ponude, treba nastaviti sa podrškom organizovanju povrtara u zadruge i proizvođačke organizacije.