Napad Donalda Trampa na Iran zadaće veći udarac evropskim i azijskim ekonomijama nego samim SAD gde postoji veliki domaći energetski sektor, kažu analitičari.
SAD su neto izvoznik prirodnog gasa od 2017. godine i nafte od 2020. godine, pokazuju zvanični podaci, što znači da njihov sopstveni energetski sektor ima koristi od skoka cena, čak i ako će prosečno američko domaćinstvo biti teško pogođeno rastućim troškovima benzina.
Nasuprot tome, evropske i azijske ekonomije koje zavise od uvoza energije suočavaju se sa mnogo većim porastom inflacije, delimično zato što su cene prirodnog gasa na tim tržištima nestabilnije nego u SAD i već su skočile — a gorivo je ključno na njihovim domaćim energetskim tržištima.
Više cene, ako se održe, podstaći će inflaciju, ograničiti kupovnu moć domaćinstava i naštetiti rastu BDP-a u ekonomijama širom sveta. Centralne banke mogu biti primorane da duže drže kamatne stope nepromenjene ili čak da pooštre politiku, dok se vlade suočavaju sa dodatnim fiskalnim pritiskom ako odluče da intervenišu na energetskim tržištima kako bi ublažile uticaj na birače.
Nagli rast cena gasa nadmašio je povećanje troškova sirove nafte. Ovo će skupo koštati evropske ekonomije poput Italije, Nemačke i Velike Britanije, koje su u velikoj meri zavisne od uvoza gasa, navodi "Fajnenšel tajms".
Kina, Indija i Južna Koreja su veliki uvoznici nafte i gasa koji se isporučuju iz Zaliva, što ih takođe čini ranjivim. Kina, na primer, uvozi 70-75 posto svoje potrošnje sirove nafte. Veliki deo njenog uvoza sa Bliskog istoka protiče kroz Ormuski moreuz.
Međutim, Kina može da se osloni na veće zalihe nafte i da izvrši pritisak na rafinerije da obustave izvoz kako bi zaštitila zalihe. Takođe, ima potencijal da se okrene ruskom uvozu.
Veliki izvoznici energije poput Norveške i Kanade videće "nedvosmisleno pozitivnije" efekte jer će kapitalizovati na višim cenama, izbegavajući pretnje po proizvodnju i prihode sa kojima se suočavaju bliskoistočni dobavljači poput Katara, rekli su analitičari kompanije "Kapital ekonomiks".