Na sve globalne nedaće koje su zadesile ekonomiju nadovezuju se novi problemi. Od 1. januara ove godine Evropska unija započela je sa primenom takse na emisije ugljen-dioksida za uvoz robe unutar EU. Za samo dva meseca, to je već žestoko opteretilo srpsku privredu, koja nije uspela da se na vreme prilagodi novim pravilima. Gubici, koji se beleže, prete da ostave dalekosežne posledice i da stignu do novčanika svih građana Srbije.
EU zaoštrava svoju "zelenu agendu", pa u cilju smanjivanja štetnih gasova primenjuje uvozna taksa na emisije ugljen-dioksida poznata kao Mehanizam za prilagođavanje ugljeničnih granica. Novo sredstvo politike zaštite životne sredine fokusira se na robu koja se proizvodi u prljavim industrijama, a van Evropske unije. Time su pogođeni srpski proizvođači, pre svega čelika, aluminijuma, cementa, đubriva i, što je posebno značajno zbog udela u tom izvozu, električne energije.
Porez se plaća to toni, na emitovanje količine ugljen-dioksida i drugih štetnih materija. Usled novih mera i neuspeha srpske privrede da se na vreme prilagodi ograničenjima, srpska ekonomija već doživljava potrese.
Ovu taksu inače plaća kupac, odnosno građanin EU, Ipak, uzimanje takse u obzir bi moralo da dovede do povećanja cene izvozne robe što smanjuje njenu konkurentnost na evropskom tržištu.
Kada se ovaj mehanizam udruži sa ostalim zaštitnim merama EU, poput kvota za čelik i različitih drugih zakonskih i sistemskih ograničenja, konkurentnost proizvoda iz Srbije značajno opada. Na kraju tog lanca, mogli bi, umesto evropskih, da ispaštaju građani Srbije, budući da se posledice ovih izvoznih poteškoća mogu odraziti, kako na cene struje, tako i na cenu hrane i drugih proizvoda, što bi moglo doprineti novom talasu inflacije.
"EU želi da kroz taksu usmeri zemlje na zelenu agendu"
Počasni predsednik Unije poslodavaca Srbije (UPS) Nebojša Atanacković je u emisiji "Jutro na RT" rekao da je karbonska taksa novi i ozbiljan udar na srpsku privredu.
"Posebno treba imati u vidu da naš izvoz uglavnom teče ka EU i da će sva roba praktično biti skuplja za onoliko koliko je određeno da pojedina roba ima ulogu u tom aerozagađenju. Evropa je propisala da je to 85 evra po toni ugljen-dioksida i drugih gasova koji zagađuju atmosferu. To je nešto što će značajno da smanji konkurentnost naših izvoznika. Iz tog razloga, struja je već za značajan iznos poskupela i više nije konkurentna u izvozu, a to se odnosi i na ostale materijale, posebno one koji imaju veliki udeo u tom karbonskom otisku, a s druge strane imaju nisku cenu, poput cementa", objasnio je Atanacković.
On je ukazao da je privreda u ozbiljnom problemu, zato što su kompanije pokušavale i uspevale da postignu određeni nivo konkurentnosti u odnosu na Evropsku uniju, ali da sada EU to poništava.
"EU nije želela da uvozi jeftinije ove proizvode iz zemalja van Unije, a da opterećuje svoju privredu. Mi smo, što se tiče tog dela, cena i oporezivanja, izjednačeni sa onim što već plaćaju proizvođači ovih roba u EU. S obzirom da oni u mnogim domenima imaju savremenije tehnologije, manji karbonski otisak, onda smo mi tu u ozbiljnom problemu", ukazuje počasni predsednik UPS.
On je podsetio da je i Srbija od početka godine uvela određeni nivo oporezivanja, tako da svi izvoznici imaju obavezu da plaćaju taksu, koja je značajno manja i iznosi četiri evra po toni zagađujućih materijala.
"Kod uvoza u EU ovih roba, za četiri evra se smanjuje obaveza koju bi trebalo da plaćaju uvoznici u EU. Mala je korist od svega toga. Novac od ta četiri evra ide u budžet Srbije i bilo bi logično, po sistemu zagađivač plaća, da se novac troši za popravljanje situacije i trebalo bi ga ulagati u nove izvore energije, zelenu proizvodnju - struju iz vetra i sunca i slično. Trebalo bi ga ulagati u projekte za smanjenje energetske potrošnje koja se dobija iz uglja i mazuta", rekao je Atanacković.
Srbija se obavezala da ispuni klimatske ciljeve iz Pariskog sporazuma, po kome je trebalo da se emisija gasova sa efektom staklene bašte smanji za 33 posto do 2030. u odnosu na devedesete godine. Po Sofijskoj deklaraciji trebalo je takođe uskladiti ciljeve sa onima u EU.
Atanacković je istakao da smo mi u velikom zakašnjenju i dodao da je za te zelene projekte potrebno mnogo novca.
"Takva prilagođavanja značajno koštaju, a činjenica je da mi najveći deo električne energije i dalje dobijamo iz lignita, koji je inače niskokaloričan i koji proizvodi puno ugljen-dioksida. Nije lako tako velike kapacitete koji su godinama građeni i na koje se računalo da će da zadovolje energetske potrebe, da sve napustimo i da pređemo na nove izvore. Mislim da je i ovaj pritisak, koji je napravljen cenovno, da bi naša roba poskupela, izazvao značajno veće interesovanje za druge oblike, pre svega atomske energije i intenziviranje svih ovih drugih proizvođača", kazao je Atanacković.
On je ukazao da i velike zemlje, poput Kine, sa kojima Srbije ne može da se poredi, i dalje imaju ugalj kao energetski osnov.
Atanacković je rekao da oko 50 firmi u Srbiji u obavezi da imaju sertifikate o tome koliko zagađuju.
"Ako dokažu da su smanjili zagađenje i njihova obaveza se značajno smanjuje. Ulaganje u zelenu energiju je posao. To je nešto što će praktično da smanji trošak, koji je inače neminovan ukoliko se to ne promeni", rekao je počasni predsednik UPS.
Dodao je da ovakvi nameti ne prijaju ni privredama EU, jer će za onaj iznos koliko roba iz Srbije bude poskupela u izvozu, za toliko će biti opterećeni i kupci, odnosno uvoznici u EU.
"Ekonomija ima svoja pravila i nemilosrdna je kada se radi o nekim računicama. S obzirom da je Evropska unija sama sebi zakomplikovala pitanje i kada se radi o energetici. Evropa se svesno odrekla velikog izvora gasa iz Rusije koji bi bio veoma koristan. Zaista su pojedine zemlje izložene velikim problemima i njihov izvozni potencijal postaje neuporedivo slabiji nego ranije, dok su imali izvore energije iz Rusije koje su bili povoljni", ukazao je Atanacković.