Neuobičajeni trend usred krize: Zašto zlatu pada cena i da li gubi epitet sigurnog utočišta

Iako se zlato tradicionalno kupuje u turbulentnim vremenima, sada gledamo potpuno suprotan trend, da ga investitori prodaju, a cena mu pada

Zlato važi za sigurnu imovinu i zato mu je kroz istoriju cena uvek rasla u periodima najvećih kriza, ali je situacija na berzama od početka rata na Bliskom istoku pomalo zatekla i analitičare i ekonomiste. Iako se zlato tradicionalno kupuje u turbulentnim vremenima, sada gledamo potpuno suprotan trend, da ga investitori prodaju, a cena mu pada. Unca je početkom marta bila oko 5.300, a trenutno je 4.445 dolara. Posle dugog perioda rasta, pad vrednosti ovog plemenitog metala je najveći u poslednjih 40 godina. 

U vremenima kada se predviđa kriza zlato jeste utočište, ali kada do njene zaista i dođe, kao sada na Bliskom istoku, onda se prodaje da bi se obezbedio novac.

U zemljama kao što su Katar i Saudijska Arabija između 50 i 65 odsto BDP-a direktno zavisi od energetskih resursa i povezanih industrija i svaki rizik po ove tokove, a naročito blokada plovidbe kroz Ormuski moreuz, stvara potrebu za brzom likvidnošću. Upravo u takvim situacijama prodaje se najlikvidnija imovina, odnosno zlato, što objašnjava kratkoročni pritisak na njegovu cenu uprkos geopolitičkoj eskalaciji. 

Univerzitetski profesor i portfolio menadžer u fondu "Eklektika Kapital" Nikola Stakić kaže za RT Balkan da ima nekoliko faktora koji su uticali na neuobičajeni pad vrednosti zlata, ali da se ne mogu sagledati bez osvrta na ono što se dešavalo pre toga. On podseća na masovnu kupovinu zlata od strane centralnih banaka, investicionih fondova i na kraju i od sektora domaćinstva, odnosno pojedinaca, što mu je i podiglo cenu na rekordne vrednosti prethodnih meseci.

"Ovo što se dešava poslednjih mesec dana je atipično za ponašanje cene zlata, koja ima taj epitet 'sigurnog utočišta'. Moramo da pogledamo drugu stranu medalje, da je zlato u prethodnom periodu imalo nezabeležene stope rasta i određene stepene volatilnosti koji više priliče akcijama tehnoloških kompanija nego zlatu kao berzanskoj robi. Zbog toga je dobar deo investitora 'unovčio' svoje profite. Drugi faktor je geopolitičke prirode, jer imamo velike institucionalne investitore iz zalivskih zemalja koji sada prodaju svoje zlatne rezerve. To se odnosi i na državne centralne banke i na investicione fondove", objašnjava Nikola Stakić.

On napominje da je segment koji doprinosi padu cene i to što su veliki investicioni kupci prestali da kupuju zlato u ovom trenutku i da su to uradili, jer je trenutno najveći fokus na likvidnosti, kako bi se nadomestili neki izgubljeni prihodi, pre svega od nafte, kada su u pitanju zemlje Persijskog zaliva. Profesor ukazuje da je zlato i dalje sigurno utočište, ali prema njegovim rečima, na kratak rok svi žele da obezbede gotovinu, jer vrednost finansijske aktive, poput akcija, obveznica i neke berzanske robe pada.

Stakić ukazuje da je važan faktor i to što prinosi na kamatne stope i obveznice značajno rastu.

"Investitori kada vide da rastu prinosi na obveznice, njihov tzv. oportunitetni trošak zlata postaje veći i onda su više inspirisani da kupuju obveznice koje donose više kamatne stope, nego da drže u zlatu, koje nema nikakav pasivan prihod. Imajući u vidu trenutnu eskalaciju i prirodu krize, veliki broj naftom bogatih zemalja prodaju udeo u zlatu, upravo kako bi obezbedili likvidnost", ističe Stakić.

Dodaje i da sada dolazi do hlađenja i čeka se da se vidi razvoj situacije po pitanju daljeg toka sukoba, a od dužine njegovog trajanja, zavisiće i kretanja na berzama.

"Zvuči paradoksalno, ali ukoliko se vratimo u neko mirnodopsko vreme, može lako da se desi da potražnja bude opet veća, jer će prinosi na obveznice padati i onda će investitori vagati - da li da drže deo pozicija u zlatu ili u nekim drugim oblicima aktive", smatra Nikola Stakić.

Broker Branislav Jorgić ističe da posle snažnog rasta cene zlata uvek dolazi do korekcije, ali da u ovom slučaju pad nije uobičajen. On napominje da je jedan od ključnih razloga pada cene povećana ponuda zlata na tržištu, jer su neke centralne banke počele da prodaju deo rezervi.

"Turska je najavila prodaju iz svojih rezervi kako bi stabilizovala svoju valutu, što je dovelo do povećane ponude na tržištu. Veliki investitori preraspoređuju kapital u druge sektore, prodaju zlato jer su već ostvarili dobit i sele kapital u druge, unosnije investicije, između ostalog u naftu", objašnjava Jorgić i dodaje da je za male investitore, ključna poruka da ne reaguju impulsivno jer očekuje da će doći do stabilizacije cene i verovatno blagog oporavka.

Georgi Hristov iz kompanije "Tavex zlato i srebro" kaže da je tokom poslednjih dana, potražnja za investicionim zlatom značajno porasla, a da su prodaja i interesovanje klijenata više nego udvostručeni.

"Istovremeno, nema naznaka rasprodaje, klijenti zadržavaju svoje pozicije i koriste niže cene za dodatnu kupovinu. Kada je potrebna likvidnost za resurse poput energije ili odbrane, prodaje se najlikvidnija imovina. Upravo zato države drže zlatne rezerve, za krizna vremena. Istovremeno, kod individualnih investitora u Srbiji vidimo suprotno ponašanje, oni ne prodaju, već povećavaju svoje pozicije", kaže Hristov.

Stručnjaci podsećaju da je jedno od osnovnih pravila trgovanja – da se ne prodaje kad cene padaju, već kada rastu. I da je vreme za kupovinu – kada su cene na silaznoj putanji.