
Gasni aranžman sa Rusijom: Koliko nam znači u vreme kad nova energetska kriza "kuca na vrata" EU

Srbija će u naredna tri meseca nastaviti da dobija ruski gas po povlašćenoj ceni, nakon što su predsednik Ruske Federacije Vladimir Putin i predsednik Srbije Aleksandar Vučić postigli dogovor o produženju postojećeg gasnog aranžmana. Ova vest dolazi u trenutku kada je energetska bezbednost Evrope, ali i čitavog sveta, pod velikim pritiskom zbog geopolitičkih dešavanja na Bliskom istoku i globalnih poremećaja na tržištu energenata.

Predsednik Vučić je rekao da će cena gasa za Srbiju biti oko 330 dolara za 1.000 kubnih metara, što je više nego upola manje u odnosu na trenutnu berzansku cenu koju bi Srbija plaćala da dogovor nije postignut. Srbija je dobila produžetak aranžmana na tri meseca, pod istim uslovima - šest miliona kubnih metara gasa dnevno, uz fleksibilnost, da kada je potrebno više gasa, možemo da uvezemo i veću količinu u toku dana.
Portparol Kremlja Dmitrij Peskov je posle razgovora Vučića i Putina izjavio da je Moskva bila i da je uvek spremna da ostane pouzdani dobavljač energenata na sva svetska tržišta, uključujući evropsko i da je Rusija posebno privržena da ispuni obaveze prema prijateljskim i bratskim zemljama kao što je Srbija.
Generalni direktor "Srbijagasa" Dušan Bajatović je ocenio da dogovor dva predsednika predstavlja jasnu poruku da snabdevanje Srbije neće biti dovedeno u pitanje i da "jasno pokazuje da Rusija neće ostaviti Srbiju bez gasa". Bajatović je istakao da nije reč o novom ugovoru, već o produžetku postojećeg, pre svega zbog problema koji mogu da nastanu u plaćanju i tumačenju evropskih sankcija.
"Produžetak gasnog aranžmana sa Rusijom dobra je vest za Srbiju, jer ćemo imati stabilno snabdevanje do 2028. godine, bez poskupljenja za domaćinstva i uz mogućnost da gas za privredu bude čak i nešto jeftiniji. Srbija je bezbedna u pogledu snabdevanja gasom najmanje do 1. januara 2028. godine, kada je reč o tranzitu preko trećih zemalja", rekao je Bajatović.
On je istakao i da je za Srbiju posebno važno to što je zadržana naftna formula, koja omogućava povoljniji i stabilniji obračun u odnosu na berzanske cene. Objasnio je da se ta formula računa devet meseci unazad, što znači da aktuelna poskupljenja u Evropi ne utiču odmah na cenu koju plaća Srbija.
Kako je dodao, naredni kvartal će zato imati stabilnu cenu, a gas koji Srbija nabavlja po ugovoru daleko je ispod trenutnih tržišnih vrednosti u Evropi. Ocenio je da u Evropi nema dobrih vesti za potrošače, jer su glavni dobavljači već na maksimumu, dok potražnja raste zbog smanjenih zaliha i krize na Bliskom istoku.
Profesor Ljubodrag Savić smatra da je produženi gasni aranžman sa Rusijom na tri meseca izuzetno dobar dogovor, jer će on omogućiti da Srbija ima stabilno snabdevanje gasom i znatno nižu cenu u odnosu na tržišnu.
"Iako su mnogi očekivali da se takav aranžman više neće praviti, Srbija je pokazala da može da produži stari aranžman. Mi smo sada dobili aranžman gde je cena gasa praktično ostala ista, i ona se usklađuje prema naftnoj formuli što je vrlo važno. To znači da su početne pozicije cene gasa i nafte utvrđene, a ako je cena nafte za 10 do 15 odsto povećana na slobodnom tržištu na Mediteranu za toliko će biti korigovana i cena gasa", objašnjava profesor Savić.
On napominje da bi potpuno drugačija situacija bila da se cena formira slobodno, na osnovu cena na berzi i da bi nas to mnogo više koštalo.
"Gasni aranžman od tri meseca daje priliku da se planira dobro, jer je potpuno drugačija potrošnja gasa u zimskom periodu u odnosu na letnji period, tako da su ovde velike manevarske mogućnosti. Najvažnije je da imamo obećanje ruske strane da će i posle tri meseca ugovor biti produžen, što znači da problema neće biti u ruskoj strani nego da može da bude samo u evropskoj koja može da postavi neki drugi uslov za Srbiju, što bi bilo katastrofalno", ukazuje profesor.
On smatra da u ovom trenutku dogovor s Rusijom predstavlja spas od energetske krize i napominje da će, ukoliko Brisel ne bude pravio probleme po pitanju ovog aranžmana, Srbija biti zaštićena sve do 2028. godine. To je rok koji su evropske birokrate odredile kao termin za potpunu zabranu uvoza ruskih energenata, a do tada Srbija, kao i ostale zemlje koje nisu članice EU, mogu da uvoze ruski gas preko teritorije Evrope ukoliko imaju dugoročne ugovore.
"Najveća neizvesnost koja u svemu tome postoji je kako će se ponašati EU, da li će nekome pasti na pamet da i tu uredbu stavi van snage, pa da napravi neku drugu uredbu. To je jedina realna opasnost, ali ne očekujem da će se to desiti", kaže Ljubodrag Savić.
Zamenik direktora Ekonomskog instituta Ruske akademije nauka Mihail Lobanov je za RT Balkan izjavio da je za Srbiju veoma značajan ruski gasni aranžman i da naša zemlja koristi oko tri milijarde kubnih metara gasa godišnje, a 90 odsto stiže iz Rusije. On je istakao da na taj način Srbija može da uštedi 600 do 700 miliona evra godišnje budući da cene gasa na berzi idu i do 1.000 evra.
Stručnjak za energetiku Miloš Zdravković ukazuje da šteta na energetskoj infrastrukturi na Bliskom istoku preti da izazove energetsku krizu, posebno jer Evropa ulazi u period ograničenih zaliha nakon hladne zime, a i dalje zavisi od katarskog LNG-a, jer odbija da uvozi ruski gas iz gasovoda.
"Situacija bi postala još kritičnija ukoliko bi se zatvorilo i Crveno more, čime bi transport nafte i gasa bio drastično ugrožen. Nafta i gas su berzanska roba čija se cena određuje isključivo prema ponudi i potražnji. Kada na svetskom tržištu fali 20 miliona barela nafte dnevno i između 105 i 110 milijardi kubika gasa godišnje usled blokade Ormuskog moreuza, to se neminovno odražava na cene", objašnjava Zdravković.
Generalni direktor Ruskog fonda za direktne investicije i specijalni predstavnik predsednika Rusije za investicije i ekonomsku saradnju sa inostranstvom Kiril Dmitrijev izjavio je da će "cunami" cena nafte i gasa uskoro pogoditi Evropsku uniju, a da uzrok leži u tvrdoglavoj strateškoj gluposti rusofoba poput Ursule fon der Lajen i Kaje Kalas, koje su odbile pouzdane i ekonomski isplative ruske energente.
Glavne azijske ekonomije, uključujući Japan, Južnu Koreju, Indiju i Kinu, takođe su značajno zavisne od dugoročnog snabdevanja iz Katara. Ove smetnje su već izazvale borbu kupaca za neugovorene količine, a veća potražnja uticala je na rast cena.
Za razliku od tržišta nafte, gde strateške rezerve mogu da ublaže šokove u snabdevanju, globalno tržište LNG-a nema sličnu sigurnosnu mrežu, što ga čini posebno ranjivim na nagle prekide u snabdevanju.




