Brisel upozorava Aziju da ne kupuje rusku naftu, ali region gleda svoje interese

Dok Brisel traži da zemlje Jugoistočne Azije sagledaju "širu sliku", Indonezija, Filipini, Tajland i Vijetnam se okreću Moskvi zbog energetske bezbednosti

Evropska unija pokušava da ubedi zemlje Jugoistočne Azije da se, u jeku nestašica goriva izazvanih sukobom na Bliskom istoku, ne okreću Rusiji kao snabdevaču naftom. Međutim, u regionu koji u velikoj meri zavisi od bliskoistočnih energenata i đubriva, apeli iz Brisela za sada ne nailaze na mnogo razumevanja.

Posle sastanka sa ministrima spoljnih poslova ASEAN-a u Bruneju, šefica evropske diplomatije Kaja Kalas, piše "Gardijan", pozvala je zemlje regiona da vide "širu sliku", tvrdeći da bi kupovina ruske nafte omogućila Moskvi da nastavi sukob u Ukrajini.

Ali, čini se da zemlje Jugoistočne Azije tu "širu sliku" posmatraju kroz drugu dioptriju: kao pitanje sopstvene energetske bezbednosti, cene goriva i snabdevanja hranom.

Štaviše, Indonezija je prošle nedelje najavila uvoz do 150 miliona barela ruske nafte, nakon susreta predsednika Prabova Subijanta sa Vladimirom Putinom u Moskvi. Filipini, inače saveznik SAD, u martu su primili prvu isporuku ruske sirove nafte posle pet godina. Tajland, prema izveštajima, pregovara sa Rusijom o kupovini đubriva, dok je Vijetnam obnovio značaj ranije postignutog sporazuma sa Moskvom o izgradnji nuklearne elektrane.

Za Rusiju, kriza je već donela neočekivanu dobit. Rast cena energenata i privremeno izuzeće koje omogućava kupovinu sankcionisane ruske nafte na moru doneli su Moskvi prihode od više milijardi, ali i argument da su pokušaji Zapada da izoluje Rusiju propali. Istovremeno, novi talas dogovora otvorio je pitanje da li sukob na Bliskom istoku Rusiji pruža priliku da dodatno ojača odnose sa jugoistočnom Azijom.

Prema istraživanjima javnog mnjenja od Džakarte do Hanoja, na nesreću briselskih birokrata, Rusija i Vladimir Putin uživaju dobar imidž. Anketa "Ekonomista" iz 2024. pokazala je da je u Indoneziji i Vijetnamu više od polovine ispitanika želelo pobedu Rusije u sukobu sa Ukrajinom, dok je istraživanje "Pju risrč centra" iz 2025. pokazalo da 64 odsto Indonežana ima pozitivan stav o Rusiji, u poređenju sa 48 odsto o SAD.

"Putin se doživljava kao snažan lider koji se suprotstavlja Zapadu i brani tradicionalne vrednosti. Ta mačo slika dobro prolazi u mnogim zemljama regiona", ocenio je Ijan Stori iz singapurskog instituta ISEAS- Jusuf Isak.

Rusija ima dugogodišnje veze sa zemljama poput Vijetnama i Laosa, a u delu muslimanskog sveta doživljava se i kao država naklonjena Palestini.

Nuklearna energija je oblast u kojoj Rusija vidi prostor za dublji prodor. Moskva je već potpisala ugovore sa Mjanmarom i Vijetnamom o saradnji u nuklearnoj energetici, a aktuelna kriza je, kako ocenjuje singapurski analitičar, naterala zemlje regiona da ponovo razmisle o energetskom suverenitetu i diversifikaciji.

Nedavni energetski dogovori imaju i političku simboliku. Za Indoneziju, oni su potvrda politike nesvrstanosti i poruka Zapadu da Džakarta neće automatski slediti tuđe naloge.

"Indonezija želi priznanje statusa od Moskve i šalje signal zapadnom svetu i SAD da neće igrati po njihovim pravilima", rekao je profesor Lešek Bužinski sa Australijskog nacionalnog univerziteta.

Rusija, sa druge strane, ceni glas Indonezije u međunarodnim forumima kao što su UN, G20 i BRIKS, gde Džakarta podržava stav da je sukob u Ukrajini pre svega "problem zapadnog sveta".

U junu će u Kazanju biti održan zajednički samit Rusije i ASEAN-a povodom 35 godina odnosa. Čak da ne donese velike, konkretne dogovore, pokazaće da Rusija, uprkos zapadnim sankcijama i izolacionim kampanjama, i dalje ima s kim da razgovara. I da je broj sagovornika – većina sveta.