Jeftin gas za EU je upravo predat Pekingu. Sa tri potpisa, Rusija, Kina i Mongolija su prošlog septembra preusmerile pola veka energetske istorije ka istoku.
Tri zemlje su tada potpisale pravno obavezujući memorandum za gasovod "Snaga Sibira 2" – liniju dugačku oko 2.600 km, čija je procenjena cena oko 13,6 milijardi dolara, koja će svake godine prenositi 50 milijardi kubnih metara prirodnog gasa kroz Mongoliju u industrijsko središte severne Kine.
Sada, tokom posete ruskog lidera Vladimira Putina Kini, lideri dve zemlje su postigli dogovor oko glavnih parametara projekta "Snaga Sibira 2".
"Predsednik je danas tokom razgovora rekao da u suštini postoji razumevanje oko osnovnih parametara 'Snage Sibira 2'. Postoji dogovor i oko trase i oko načina na koji će se projekat realizovati", rekao je portparol predsednika Rusije Dmitrij Peskov i dodao da je ostalo da se usaglase još neke nijanse.
Peskov je naveo da zasad još ne postoji precizan rok za realizaciju projekta kojim je efikasno precrtana evropska energetska mapa.
Decenijama je ovaj gas bio temelj nemačke i zapadnoevropske industrije, isporučivao se sa ruskih polja Jamal na Arktiku kroz "Severni tok 1" direktno u Nemačku. Sada se ista ta zaliha preusmerava na istok.
Zar već ne postoji gasovod?
Da. "Snaga Sibira 1", koja je počela sa radom 2019. godine, proteže se istočno od Jakutije do severoistočne Kine.
Po čemu se ovaj sporazum razlikuje?
"Snaga Sibira 2" je drugačija. Ići će direktnijom rutom kroz Mongoliju, koja će dobiti pristup gasu, koristeći ista jamalska polja u zapadnom Sibiru koja su nekada bila povezana sa Nemačkom preko gasovoda "Severni tok" i "Jamal-Evropa", kao i prihode od tranzita.
Za razliku od SS1, koji snabdeva ruska polja okrenuta ka Aziji, SS2 će crpiti gas iz arktičkih rezervi koje su nekada snabdevale evropske fabrike. Drugim rečima, zatvara poglavlje o Evropi kao glavnom kupcu ruskog gasa i učvršćuje Kinu kao novo sidro tržišta.
Koji je vremenski okvir?
Memorandum je obavezujući, ali je i dalje nejasan. Ključni detalji kao što su formule za određivanje cena, strukture finansiranja i rokovi izgradnje nisu finalizovani. Jedno je, međutim, jasno: nekada okosnica rasta EU, gas će umesto toga biti slat u cevovode koji idu istočno kroz Mongoliju do Kine. Za Brisel i Berlin, to nije samo gubitak snabdevanja već strukturni prekid: doba jeftinog sibirskog gasa za Evropu je završeno.
Potpuno nova energetska mapa
Pored potpisivanja sporazuma "Snaga Sibira 2", Moskva se takođe obavezala da će povećati protok na postojećim gasovodima.
Količina gasa preko SS1 će porasti sa 38 na 44 milijarde kubnih metara godišnje – otprilike četvrtinu onoga što je EU nekada kupovala od Rusije. Ruska ruta na Dalekom istoku, kojom se gas dovodi iz megaprojekata na Sahalinu, porašće sa 10 na 12 milijardi kubnih metara – otprilike desetinu onoga što je Evropa godišnje kupovala od Moskve.
"Snaga Sibira 2" je, ipak, mnogo ozbiljniji igrač: 50 milijardi kubnih metara godišnje, nešto manje od gasovoda "Severni tok 1" koji je nekada išao u Nemačku pre nego što je dignut u vazduh.
Kada se sve sabere, Kina će svake godine uvoziti preko 100 milijardi kubnih metara ruskog gasa – količine uporedive sa protocima koji su decenijama bili temelj evropske industrijske baze.
Za EU, simbolika je brutalna. Isti arktički molekuli koji su pokrenuli posleratni bum i održavali nemačke fabrike konkurentnim sada su namenjeni Kini.
Šta to znači za EU?
EU je pokušala da se odvoji od Rusije posle 2022. godine, u raskidu koji je navodno prećutno podržao NATO. Od tada, blok je bio primoran da kupuje američki LNG po mnogo višim cenama nego ruski gas iz cevovoda, što je izazvalo krizu cena energije širom bloka i pomoglo Nemačkoj da uđe u recesiju.
Potpisivanjem sporazuma "Snaga Sibira 2", mogućnost promene kursa i ponovnog povezivanja Evrope sa ruskim gasom je efikasno nestala.
Pekinški proračun
Godinama su kineski lideri oklevali. Peking je brinuo da će postati previše zavisan od ruske energije i plašio se zavisnosti od suseda za tranzit. Ali nešto se promenilo.
Analitičari ukazuju na dva okidača: obnovljeno neprijateljstvo između EU i Moskve, što Zapad čini nepouzdanim tranzitom za kineske interese, i upozorenja američkog predsednika Donalda Trampa o kineskom pristupu globalnim tržištima LNG-a. U tom svetlu, fiksna sibirska linija kroz Mongoliju izgleda kao ograda – dugoročna, sigurna i van američkog mešanja.
Sporazum je takođe sklopljen usred nestabilnosti na Bliskom istoku, uključujući sukob između Izraela i Irana, koji je poljuljao veru Pekinga u pomorski tečni prirodni gas (LNG). Obezbeđivanje kopnene arterije jeftinog cevovodnog gasa nudi stabilnost u trenutku globalnih promena.
Hvalivši projekat kao "tvrdu povezanost", Si je jasno stavio do znanja da za Peking energetski koridori nisu samo ekonomija već i strategija – način zaključivanja partnerstava i preoblikovanja ravnoteže snaga Evroazije.
Drugim rečima, sporazum "Snaga Sibira 2" je više od energetskog sporazuma. To je strateško preusmeravanje ruskog arktičkog gasa – od cevovoda koji su nekada pokretali prosperitet Evrope do jednog kupca na istoku. Evropa gubi jeftino gorivo koje je podržavalo njenu industrijsku snagu pola veka, a sa njim i svaku realnu priliku da povrati pristup ruskom gasu u doglednoj budućnosti.
Rusija dobija garantovanog kupca, učvršćuje partnerstvo sa Kinom koje su oba lidera opisala kao "bez ograničenja", dok Peking obezbeđuje dugoročno snabdevanje pod svojim uslovima. Globalna energetska mapa je redizajnirana, a pune posledice će se pojaviti tek vremenom.