Poslednjih meseci japanska valuta tone sve dublje, dok istovremeno osetno raste trošak zaduživanja za državu. Ophrvan brojnim ekonomskim izazovima, imobilisan snažnim američkim vojno-političkim zagrljajem, Japan ima sve manje prostora za finansijsko i ekonomsko manevrisanje i ulazi u pogubnu spiralu koja će ga, strahuju i domaći i strani ekonomisti, odvesti u siromaštvo. U pokušaju da se iskobelja iz dužničkog klupka, Japan bi sa sobom u duboku finansijsku krizu mogao da povuče i SAD, prenosi RTS.
Japanska valuta jen na kraju prošlog meseca skliznula je do najnižeg nivoa u odnosu na (uzdrmani) američki dolar u poslednjih 40 godina.
Jen je pao na 162,87 za dolar, što je najmanja vrednost od 1986. godine. Japanska valuta se, naravno, nalazi i na najnižim nivoima ikada u odnosu na evro.
To sve ozbiljno podriva životni standard stanovništva, jer Japan uvozi više od 95 odsto energenata, poput nafte i gasa, i oko dve trećine hrane koja se konzumira u zemlji.
(Ne)sigurni jen
U prošlosti, jen je važio za sigurnu valutu, u kojoj su finansijske organizacije i investitori tražili utočište kada bi se desila neka krizna situacija ekonomskog ili političkog karaktera.
Međutim, sada se on sam, nalazi u, čini se, dubokoj krizi. Naime, na prelasku iz aprila u maj, javili su mediji u Zemlji izlazećeg sunca, centralna banka je intervenisala na monetarnom tržištu kupivši jene za čak 73,6 milijardi američkih dolara u nastojanju da preokrene pad domaće valute.
Ipak, efekat je bio izrazito kratkotrajan – jen se vratio na isti niski nivo u odnosu na dolar i evro na kojem je bio pre te intervencije nakon samo pet dana.
Ekonomisti sada ocenjuju da se pred japanskom valutom nalazi samo jedan put – onaj koji vodi nizbrdo.
Ta kriza, naravno, nije je od juče. Neposredni uzrok deprecijacije jena je velika razlika u referentnim kamatnim stopama između SAD i Japana. Odnosno, japansku valutu prikovanu za dno drži to što Banka Japana (BoJ), koja je nedavno, nakon puno godina, po prvi put počela da neznatno diže referentnu kamatnu stopu, ne može da isprati slične poteze američke Savezne rezervne banke (FRB) i umanji tu razliku.
Naime, dok američka centralna banka nastoji da obuzda inflaciju u SAD podižući referentnu kamatnu stopu i poskupljujući zaduživanje banaka, čime se umanjuje količina novca u opticaju, u Japanu, na mig vlade, koja i dalje veruje da radi stimulacije privrede treba da omogući finansijskim institucijama i preduzećima lakše zaduživanje, a ne da se ozbiljnije pozabavi obuzdavanjem inflacije, podizanje referentne kamatne stope ide sporo.
RTS podseća da je Banka Japana upravo prošlog meseca podigla referentnu kamatnu stopu za četvrt procenta na, relativno skromnih, jedan posto, što je, međutim, prvi put u poslednjih 30 godina da se ta stopa u Zemlji izlazećeg sunca otrgla s nultog nivoa.
Uzroci pada vrednosti jena, dakle, mogu se tražiti u dinamičnoj ekspanzivnoj finansijskoj politici koja traje još vremena pokojnog premijera Šinza Abea, koji se na kormilu države našao u dva navrata, ukupno oko osam godina u periodu do 2020. On je vodio politiku ubrizgavanja novca u ekonomiju – politiku niskih kamatnih stopa i zaduživanja kroz prodaju državnih obveznica domaćoj centralnoj banci, odnosno štampanja novca.
Ekonomska i fiskalna situacija u Japanu pogoršali su se tokom epidemije korone, kada je štampanje novca radi pružanja pomoći uzdrmanom sektoru usluga i finansijski ugroženim građanima prouzrokovalo inflaciju i udare na domaću valutu.
Sadašnja premijerka Sanae Takaiči, čini se, bez previše udubljivanja u ekonomsku realnost zemlje, od samog početka svog mandata je odlučila da nastavi labavu fiskalnu i monetarnu politiku koju je Abea utemeljio, a koju su sprovodili i premijeri koji su služili nakon njega. Ona u tome povremeno nailazi na otpor sopstvene ministarke finansija, a sve je više i kritički nastrojenih članaka koji upozoravaju na opasnost koja vreba.
U nedavnom nastupu u parlamentu, međutim, kada je predstavila novu ekonomsku politiku vlade, Takaiči je najavila ogromna ulaganja u industriju vezanu za veštačku inteligenciju, odnosno, povećanu potrošnju.
Pri tom nije govorila o jačanju finansijske discipline ili finansijskom ozdravljenju kao cilj, zbog čega sada u stručnoj javnosti u Japanu provejava mračno raspoloženje, odnosno, anksioznost u vezi budućnosti domaće valute i državnih finansija.
Zašto Japan može da uništi SAD?
U takvim uslovima, kada ekonomisti počinju da strahuju da bi jen mogao da sklizne i ispod 180 ili čak 200 za jedan dolar i prinos na državne obveznice nastavi da raste stežući dužničku omču oko njenog vrata, sve više se govori da je jedini način da vlada u Tokiju odlučno podupre jen i predupredi njegov kolaps da rasproda američke državne obveznice koje poseduje.
Japan je, naime, ubedljivo najveći američki poverilac – on drži američke državne obveznice ukupne vrednosti od čak 1,21 biliona, odnosno oko 1.210 milijardi dolara.
To je vrlo značajna suma, čiji bi i jedan deo, pretvoren u japansku valutu, dosta doprineo njenoj stabilizaciji i jačanju.
Međutim, rasprodaja američkih obveznica vrednih nekoliko stotina milijardi dolara odjednom ili u kratkom roku verovatno bi izazvala haos na američkom i svetskom finansijskom tržištu i ozbiljno uzdrmala dolar, smatraju analitičari.
Takođe, mnogi stručnjaci upozoravaju da, kako prinos na japanske državne obveznice bude postepeno rastao, u jednom trenutku on može da se izjednači ili premaši prinos na američke državne obveznice, što bi onda prouzrokovalo povlačenje velikih količina japanskog kapitala iz SAD i njegovu repatrijaciju u Japan.
Naime, po podacima centralne banke Japana, kompanije i finansijske institucije iz te dalekoistočne države u 2024. godini su posedovale američke akcije i državne i privatne obveznice ukupne vrednosti od čak 2,2 biliona ili 2,200 milijardi dolara, pa bi njihova rasprodaja radi kupovine slične imovine u domovini Japanu ozbiljno urušila vrednost američkih tržišta hartija od vrednosti i likvidnost tamošnjih kompanija.
Dakle, bilo da japanska država pokrene rasprodaju američkih državnih obveznica radi spasavanja jena ili da japanski investitori odluče da vrate svoj kapital u zemlju jer su im domaće obveznice i akcije primamljivije od američkih, nus pojave bi bile ozbiljan, moguće fatalan, udarac po dolar i duboka finansijska i ekonomska kriza u SAD.
Vezane ruke – podređenost SAD kao veliki faktor rizika
Međutim, teško je poverovati da bi vlada u Tokiju mogla da naloži masovnu prodaju američkih obveznica koja bi Vašingtonu poskupela zaduživanje i dovela u pitanje vrednost dolara, te samo funkcionisanje američke države.
Jer, SAD na teritoriji Japana drže preko 50.000 vojnika i civila na službi u vojsci, jer su američke kompanije i vojno osoblje uključeni u sve od snabdevanja japanske armije informacijama, oružjem, oruđem i municijom, preko održavanja i obuke, do zajedničkog komandovanja, a američke obaveštajne i bezbednosne službe duboko ugrađene u vojne i političke strukture Zemlje izlazećeg sunca.
To, međutim, onda znači da Japan praktično ne može da posegne za jedinim efikasnim sredstvom koje mu je preostalo da predupredi dalji pad svoje valute i kupovne moći građana i preduzeća.
Zato, bar u dogledno vreme, smatraju mnogi ekonomisti, ne postoje izgledi da se jen oporavi, te postaje sve neizvesnije da li Japan može da izbegne duboku ekonomsku krizu i naglo siromašenje.