Britanska vlada nacionalizovala je "Britiš stil", jednu od najznačajnijih britanskih kompanija, koja je od proleća 2020. godine bila u vlasništvu kineske grupacije "Đingje".
Ta vest bi sama po sebi bila zapažena u svetskim okvirima. Posredi je gigant, neko bi rekao jedan od stubova britanske ekonomije, sa pogonima u tri evropske zemlje i sa prihodima koji se računaju u milijardama funti. Ali, ova vest je još značajnija sa pravnog i političkog, odnosno geopolitičkog aspekta, jer svedoči o tradicionalno hladnokrvnom licemerju Londona.
Kada je "Britiš stil" 2019. godine konačno otišao u stečaj, nakon burne ekonomske i socijalne prošlosti koja je vrcala od nacionalizacija, otkaza desetinama hiljada radnika, ponovnih privatizacija i prodaja kompanije, malo je kupaca zaista bilo zainteresovano da uloži novac u posrnulog giganta.
Kineska grupacija "Đingje" kupila je propalu kompaniju za oko 70 miliona funti (94 miliona dolara), a zatim je uložila nešto više od 1,2 milijarde funti kako bi proizvodnja bila nastavljena, ali i kako bi se sačuvale hiljade radnih mesta.
Britanska javnost i politički establišment tada su srdačno pozdravili kinesko spasavanje "Britiš stila", da bi samo šest godina kasnije vlada u Londonu hladnokrvno nacionalizovala tu kompaniju pod izgovorom zaštite "nacionalne bezbednosti" i "industrijske otpornosti".
"Karakter jedne zemlje otkriva se po tome kako se odnosi prema onima koji su se odazvali njenom pozivu u trenucima kada su se drugi povukli. Prema tom merilu, nacionalizacija kompanije 'Britiš stil' u Ujedinjenom Kraljevstvu govori manje o čeliku, a više o promenljivom odnosu te zemlje prema stranom kapitalu", naveo je list "Čajna dejli" u redakcijskom komentaru.
Šest godina nakon što je kineska kompanija "Đingje grupa" spasila preduzeće u stečaju koje nijedan drugi investitor nije želeo da preuzme, vlada Ujedinjenog Kraljevstva je praktično preuzela imovinu investitora kojeg je nekada pozdravljala kao spasitelja. "Za zemlju čija je najveća komparativna prednost dugo bila reputacija ispravnosti i poštovanja prava svojine, ovakav potez teško da je mogao biti štetniji", dodao je pomenuti kineski list.
Britanska vlada je, povrh svega, saopštila i da će tek utvrditi iznos kojim bi trebalo da obešteti kineske vlasnike.
Kompanija "Britiš stil" poslovala je sa teškoćama koje bi neko ko pažljivije prati situaciju pre povezao sa ekonomskom situacijom na opštem evropskom prostoru i tržištu, nego sa strukturom vlasništva.
Spor oko naknade samo je dodatno produbio zabrinutost, a ključno pitanje glasi: zašto vlada u Londonu troškove poslovanja "Britiš stila" sada prenosi na vlastite poreske obveznike, umesto da ostavi vlasnike da se nose sa tržišnim nedaćama?
"Đingje grupa" je u nedelju saopštila da je Ujedinjeno Kraljevstvo "pogazilo međunarodna pravila o investicijama" ponudivši praktično nikakvu naknadu. Kompanija zahteva od vlade u Londonu da "obezbedi brzu, punu i delotvornu nadoknadu za sve gubitke".
Kako je tim povodom primetio "Čajna dejli", čak i mnogi posmatrači u Ujedinjenom Kraljevstvu priznaju izrazito političku prirodu ove intervencije. Kako su istakli, izuzetna brzina usvajanja hitnih zakona i trajna neizvesnost u pogledu naknade "razotkrili su neprijatnu napetost između industrijske strategije i dugogodišnje reputacije Ujedinjenog Kraljevstva kao zemlje koja obezbeđuje ugovornu izvesnost".
Šta se konkretno dogodilo, a što je vlada u Londonu iskoristila kao povod da nacionalizuje "Britiš stil"? Kako objašnjava redakcija "Čajna dejli", politika je nadvladala ekonomiju.
"Malo ko bi osporio da čelik ima posebno mesto u proračunima nacionalne bezbednosti, posebno imajući u vidu da se u Skantorpu nalaze poslednje visoke peći u Ujedinjenom Kraljevstvu sposobne za proizvodnju primarnog čelika", piše kineski list.
Suočen sa sve većim gubicima i sve strožim ekološkim zahtevima, "Đingje" je predložio da se one zamene čistijim elektrolučnim pećima, što je prelaz koji se već sprovodi u velikom delu svetske industrije čelika. Da bi finansirala tu transformaciju, kompanija je zatražila podršku vlade UK u iznosu od oko milijardu funti. London je ponudio samo polovinu tog iznosa. Kada su pregovori propali i kada se 'Đingje' pripremio da ugasi visoke peći, ministri su zaključili da UK politički ne može sebi da priušti da postane jedina zemlja Grupe sedam bez kapaciteta za proizvodnju primarnog čelika".
Umesto da postigne komercijalni kompromis, britanski parlament je "izuzetnom brzinom" usvojio specijalne zakone kako bi sproveo formalnu nacionalizaciju. London je tako zaštitio svoje kapacitete za proizvodnju čelika, ali je istovremeno stvorio drugi problem: "da li strani investitori i dalje mogu da pretpostave da će komercijalne odluke ostati izolovane od promenljivih političkih prioriteta? Za mnoge, odgovor je sve više – ne", navodi kineski list.
Kinesko Ministarstvo trgovine upozorilo je da će odluka o nacionalizaciji neizbežno oslabiti poverenje kineskih kompanija koje investiraju u Velikoj Britaniji. Ministarstvo spoljnih poslova Kine pozvalo je vladu u Londonu da poštuje tržišne principe, ugovorne obaveze i bilateralni sporazum o zaštiti investicija između dve zemlje, istovremeno jasno stavljajući do znanja da Peking podržava preduzeća koja žele da zaštite svoja prava sudskim putem.
"Za budućeg premijera UK Endija Bernama, način na koji je rešeno pitanje 'Britiš stila' predstavljaće rani test ekonomskog pragmatizma njegove vlade", upozorava redakcija "Čajna dejli".
Globalni položaj Britanije dugo je počivao na uverenju da su njene institucije trajnije od dnevne politike. Ako se to uverenje uruši, investitori širom sveta će drugačije procenjivati pouzdanost zemlje koja sebe smatra jednim od najstarijih šampiona "vladavine prava", zaključio je kineski list.