Dižu ruke od prognoze cena nafte: Trampov rolerkoster sa Iranom deprimirao američke bankare

Analitičari "Džej Pi Morgana" su odustali od osnovne procene za sirovu naftu, što predstavlja neuobičajen potez za veliku banku kada je reč o jednoj od roba koje se najpažljivije prate na svetskom tržištu. Blumberg je objavio da je "Džej Pi Morgan" jednostavno saopštio ono što trgovci dugo govore u privatnim razgovorima: da je nemoguće predvideti kako će se sve ovo završiti

Američka banka "Džej Pi Morgan" saopštila je da više nema jasnu procenu kretanja cene nafte, s obzirom na to da se sukob na Bliskom istoku ponovo zahuktava, a kraj mu se ne nazire. Analitičari ove banke odustali su od osnovne procene za sirovu naftu, što predstavlja neuobičajen potez za veliku banku kada je reč o jednoj od roba koje se najpažljivije prate na svetskom tržištu.

"Jednostavno ne znamo kakav bi kraj igre mogao biti", napisala je banka u istraživačkoj belešci, napominjući da je ovo prvi put od početka rata u Iranu da nije bila u mogućnosti da napravi prognozu.

Nedosledan pristup ratu koji je demonstrirao američki predsednik Donald Tramp ostavio je trgovce u nedoumici kako dalje da postupaju. Blumberg je objavio da "Džej Pi Morgan" jednostavno objavljuje ono što trgovci govore u privatnim razgovorima: da je nemoguće predvideti kako će se sve ovo završiti.

Analitičari "Džej Pi Morgana" su ukazali da su ranije smatrali da postoje granice koje Trampova administracija neće preći, poput cene nafte iznad 100 dolara po barelu ili benzina od 5 dolara po galonu. Prinosi na američke državne obveznice takođe su zabeležili rast, pri čemu je prinos na desetogodišnje obveznice tokom protekle nedelje dostigao nivo od 5 odsto. Tržište državnih obveznica se pomno se prati, kako na Volstritu, tako i u Vašingtonu, a prevelika nestabilnost obično brzo izaziva zabrinutost među kreatorima politike, s obzirom na ključnu ulogu koju ovo tržište ima u američkom i globalnom finansijskom sistemu.

Međutim, čini se da nijedan od ovih pragova nije odvratio administraciju od nastavka akcija prema Iranu. Tramp je nagovestio da mu predstoji donošenje "velike odluke" u vezi sa Iranom, upozorivši da bi mogao da "uništi" iransku vladu.

Mnoge od ranijih prognoza "Džej Pi Morgana" pokazale su kao pogrešne i netačne. Početkom aprila, kompanija je predvidela da bi, ako poremećaji u Ormuskom moreuzu potraju do sredine maja, cena nafte mogla dostići 150 dolara po barelu. Međutim, cena nafte je dostigla maksimum od oko 125 dolara po barelu i generalno se zadržala na nivou od oko 100 dolara uprkos čestim poremećajima.

Analitičari ove banke takođe su predviđali da će zalihe nafte u zemljama OECD-a u maju pasti na "operativni minimum", nakon čega bi "rast cena postao eksponencijalan umesto linearnog". Iako su zalihe nafte globalno iscrpljene, one su se držale bolje nego što su mnogi očekivali, uključujući i "Džej Pi Morgan".

Analitičari "Džej Pi Morgana" su priznali da je smanjenje potražnje, više nego smanjenje zaliha, pomoglo da se apsorbuju poremećaji u ponudi i izbegnu veće cene sirove sirovine.

Međunarodna agencija za energetiku sada očekuje da će svetska potražnja za naftom 2026. godine opasti za 2,5 miliona barela dnevno – što je pad koji premašuje procenu iz avgustovskog izveštaja za 940.000 barela dnevno. Obim ovog gubitka u potražnji takođe ukazuje na slabljenje osnovnih ekonomskih pokazatelja, budući da potrošači i preduzeća izbegavaju dodatne troškove kako bi održali prethodni nivo potrošnje.

Istovremeno, posledice nisu ravnomerno raspoređene. Prema rečima geologa specijalizovanog za naftu Arta Bermana, kriza najpre pogađa zemlje u razvoju koje zavise od uvoza, gde visoke cene nafte, u kombinaciji sa slabim nacionalnim valutama – što u pojedinim slučajevima stvara začarani krug – čine taj teret znatno težim za prevazilaženje.

"Prvi koji su prinuđeni da napuste tržište nisu bogati američki potrošači. To su kupci veštačkog đubriva u Africi, transportne firme u Pakistanu, fabrike u Bangladešu i domaćinstva u zemljama koje zavise od uvoza", ukazao je Berman.

Pad potražnje je uobičajena pojava tokom energetskih kriza. Tokom naftne krize 1979. godine, povezane sa iranskom revolucijom, nagli rast cena doveo je do pada potrošnje u SAD od skoro 20 odsto tokom perioda od četiri godine.

Početkom 2008. godine, cena sirove nafte je drastično skočila, sa oko 90 dolara po barelu u januaru na rekordnih 147 dolara u julu. Ova ekstremna promena cene izazvala je naglo smanjenje potražnje, što je negativno uticalo na potrošnju stanovništva, a mnogi analitičari to smatraju jednim od potcenjenih uzroka krize koja je usledila i uzdrmala globalnu ekonomiju.

Energetska kriza u Evropi 2022. godine, izazvana odbijanjem jeftinog ruskog gasa, dovela je do toga da potrošnja do kraja 2025. godine bude za 20 odsto manja u odnosu na nivoe pre 2022. Čak i kada su cene na kraju pale sa rekordnih vrednosti, šteta je već bila učinjena: fabrike su zatvorene, a pojedine kompanije su procese koji zahtevaju veliku potrošnju energije premestile u inostranstvo.

Cene nafte su pale pred kraj ove nedelje usled nade u obnovu protoka kroz ključni saudijski naftovod "Istok–Zapad", koji je oštećen u napadu dronom. Ipak, cena nafte tipa "Brent" zadržala se iznad 100 dolara po barelu, krećući se oko 103 dolara u petak popodne po londonskom vremenu.