Cene gasa i struje pred grejnu sezonu se usijale: Ko najviše plaća zbog "mudre" politike Brisela

Stručnjaci upozoravaju da bi nedostatak gasa mogao da dovede do daljeg rasta računa za energiju i mera za smanjenje potrošnje ukoliko EU ne obezbedi dodatne količine na globalnom tržištu, koje je već pod pritiskom zbog rata u Iranu i poremećaja u snabdevanju energentima zbog insistiranja EU na zabrani uvoza ruskog gasa

Najskuplju struju u Evropi plaćaju stanovnici Brisela, a u top pet po visini računa za električnu energiju su i Berlin, Dablin, Bern i London. Na drugoj strani "tabele", sa najnižim računima, su Kijev, Budimpešta, Podgorica, Beograd i Valeta. Kada je u pitanju gas, najviše novca mesečno izdvajaju stanovnici Stokholma, Amsterdama, Berna, Beča i Pariza. Po ceni gasa za domaćinstva Beograd je na samom dnu lestvice, jer je ovaj energent jeftiniji još samo u Kijevu i Budimpešti.

Cene energenata u Evropi ovih dana obaraju rekorde, dok zemlje članice zimu dočekuju sa polupraznim skladištima. Institut za energetsku ekonomiju i finansijsku analizu (IEEFA) i Evropska mreže operatera prenosnog sistema za gas (ENTSO-G) upozorili su da bi EU ove zime mogla da se suoči sa manjkom prirodnog gasa od čak 14 milijardi kubnih metara, što predstavlja oko sedam odsto potražnje EU, odnosno količinu energije koja je dovoljna za snabdevanje između 10 i 12 miliona domaćinstava.

Jedna od mogućnosti je povećanje uvoza LNG-a, koji EU sve više nabavlja iz SAD, ali to bi Evropu moglo skupo da košta. Nadoknada nedostajućih količina po trenutnim cenama koštala bi evropske zemlje dodatne tri milijarde evra, odnosno 12 odsto više nego za istu količinu prošle godine.

Stručnjaci upozoravaju da bi nedostatak gasa mogao da dovede do daljeg rasta računa za energiju i mera za smanjenje potrošnje ukoliko EU ne obezbedi dodatne količine na globalnom tržištu, koje je već pod pritiskom zbog rata u Iranu i poremećaja u snabdevanju energentima zbog insistiranja EU na zabrani uvoza ruskog gasa. 

"Politiko" je objavio da su rezerve gasa u EU pale na nešto više od 70 odsto kapaciteta, što je najniži nivo za ovo doba godine od početka evidencije 2011. godine.

Iako gas i struja nisu poskupeli toliko drastično kao naftni derivati, jer je benzin poskupeo za 23 odsto, a dizel za čak 35 odsto od početka sukoba u Iranu, to i nije neka uteha za evropske potrošače, jer će ih i grejanje ove zime koštati značajno više u odnosu na prošlu sezonu. Cene gasa su, međutim, u utorak dostigle najviši nivo u poslednje četiri godine, što pojačava zabrinutost u zemljama članicama zbog troškova energije na pragu grejne sezone.

Fjučersi su na evropskim berzama u februaru bili 32 evra po megavat-satu, dok su ovih dana premašili 87 evra. "Juronjuz" prenosi da su između 2. februara i 1. septembra, cene gasa za domaćinstva, uključujući poreze, porasle u proseku za 12 odsto u glavnim gradovima EU, dok su cene električne energije porasle za 4,2 odsto. Fiksni ugovori i državne subvencije mogli bi odložiti ili ublažiti uticaj viših veleprodajnih cena na račune domaćinstava, iako više cene gasa na berzama predstavljaju rizik, jer mogu značajno povećati troškove proizvodnje električne energije.

Izveštaj IEEFA ukazuje i da su za to što u evropskim skladištima duva promaja, osim nepromišljenih birokrata iz Brisela, krivi i gramzivi trgovci koji su, zbog visokih cena, tokom leta prodavali gas umesto da ga skladište za zimsku potrošnju. Evropa je u problemu, jer trenutno ne može lako da obezbedi dodatne količine, s obzirom na to da su cene gasa na najvišem nivou u gotovo četiri godine, a ponuda je ograničena zbog rata na Bliskom istoku. 

Dodatni pritisak predstavlja zabrana dugoročnih ugovora o snabdevanju ruskim tečnim prirodnim gasom, koja bi trebalo da stupi na snagu u januaru i smanji evropski uvoz za još sedam milijardi kubnih metara. Evropa je ranije sav manjak zbog povećane potrošnje tokom zime mogla da pokrije jeftinim ruskim gasom, dok se sada oslanja na skladištenje, pokušavajući da dokaže da može bez ruskih energenata. Pritom, zbog potrošnje koja raste i visokih cena na berzama, skladišta se sporo pune, a brzo se prazne. Statistika otkriva da je u januaru 2024. iz evropskih skladišta potrošeno 1,8 milijardi kubnih metara gasa, a 2025. godine oko 18,8 milijardi, dok je ove godine povučeno čak 22,6 milijardi kubnih metara.

Stručnjaci ističu da manjak ne znači nužno da će EU ostati bez gasa, ali napominju da bi količina uskladištenog energenta mogla da bude za sedam milijardi kubnih metara manja nego što je potrebno.

To bi primoralo zemlje da kupuju gas po visokim cenama na nestabilnom globalnom tržištu ili da ograniče potrošnju ako dodatne zalihe ne budu dostupne. Ukoliko zemlje budu morale da iscrpe veći deo zaliha ove zime, naredne godine moraće da nadoknade veće količine gasa, što bi moglo da produži period niskih rezervi i visokih cena.

Analitičari u izveštaju ENTSO-G o izgledima za snabdevanje tokom zime 2026/2027. upozoravaju da bi, u slučaju ograničenog uvoza tečnog prirodnog gasa (LNG) i hladne zime, nivo skladišta mogao da padne na 11 odsto.

"To je osnovni nivo strateških rezervi koje ne može lako da se koristi. Kako bi do kraja zime obnovile zalihe na 30 odsto i smanjile izloženost budućim hladnim talasima, evropske zemlje morale bi da smanje potrošnju ili da ograniče dostupnost količina koje odgovaraju sedam odsto potražnje", navedeno je u izveštaju.

Najskuplja struja u Briselu, a gas u Stokholmu

Prosečna cena struje za domaćinstva u evropskim prestonicama u septembru je bio 27,2 evrocenta, a kretala se od 8,4 evrocenta po kilovat-satu u Kijevu do 41,3 evrocenta u Briselu. Građani Berlina  plaćali su 39,6, Dablina 38,7, Berna 38,6, a Londona 38,3 evrocenta. U vrhu liste najskupljih glavnih gradova su i Rim sa 36,6, Beč sa 34,4 i Prag sa 34,3 evrocenta po kilovat-satu. Cene u Madridu i Parizu bile su niže, iako su iznad proseka EU. Pri dnu spiska su Kijev, Budimpešta sa 10,3, Podgorica sa 11,3, Beograd sa 11,6 i Valeta sa 12,3  evrocenta po kilovat-satu.

Kada se prilagodi standardima kupovne moći, koji uzimaju u obzir razlike u troškovima života između zemalja, rangiranje cena električne energije se značajno menja. Bukurešt postaje najskuplji grad sa 55,1, dok je Oslo najjeftiniji sa 11,5.

Prosečna cena prirodnog gasa za domaćinstva je u glavnim gradovima EU u septembru bila 11,9 centi po kilovat času. Cene se kreću od 1,5 centi po kilovat času u Kijevu do čak 34,8 centi u Stokholmu. Švedska prestonica je apsolutni "pobednik" na vrhu liste, a Amsterdam je na drugom mestu sa 21,2 centa.

Među prestonicama pet najvećih evropskih ekonomija, u Parizu je najskuplji gas za domaćinstva sa 15,7 evrocenti, dok su Madrid sa 10,1 i London sa 10,3 centa najjeftiniji. U Rimu je cena 15,2 centa, a u Berlinu 12,5 evrocenta.

Građani plaćaju ceh

Domaćinstva u nekim evropskim prestonicama plaćaju malo za struju, a mnogo za gas, ili obrnuto. Tako Stokholm i Amsterdam imaju niske ili srednje cene struje, ali najskuplji gas među gradovima koji se porede. Bukurešt, Brisel i London pokazuju suprotan obrazac, sa visokim cenama struje, ali relativno jeftinim gasom.

U nekim gradovima došlo je do značajnog rasta cena energije između februara i septembra. Struja je najviše poskupela u Lisabonu, čak 22 odsto, dok je u Amsterdamu skuplja za 17,3 odsto, a u Madridu i Rimu za oko 15 posto. Kada je u pitanju gas, Talin je zabeležio ubedljivo najveći rast cene tokom ovog perioda od čak 59,2 odsto, sa 7,8 na 12,4 evrocenta za kilovat čas.

Cene gasa su takođe porasle i u Briselu i to za 37,9 odsto, u Atini 33,1, Bernu za 30,2, Londonu za 28,2, Rigi za 23, Beču za 22,8, Parizu za 22,5 i za Berlinu 22 odsto. Statistika pokazuje da je ceh zbog "mudre" politike Brisela stigao na naplatu evropskim potrošačima, a stručnjaci upozoravaju da račun nije konačan.