Na gradilištima se sve ređe čuje srpski: Naši zidari po svetu, a u Srbiji nema ko da radi

Stručnjaci već godinama ukazuju na deficit radne snage koji je uzrokovan odlaskom stručnog kadra u inostranstvo, ali i sve slabijim interesovanjem đaka za majstorska zanimanja

Srbija iz godine u godinu ima sve manje kvalifikovanih ljudi za rad u građevinarstvu. Dok naši majstori zidaju po Nemačkoj, na gradilištima u našoj zemlji može se čuti sve više različitih jezika zbog angažovanja stranih radnika. 

Sektor građevine beleži rast i iziskuje sve više radne snage, a trenutno je u građevinskoj industriji zaposleno oko 170.000 radnika. Stručnjaci već godinama ukazuju na deficit radne snage koji je uzrokovan odlaskom stručnog kadra u inostranstvo, ali i sve slabijim interesovanjem đaka za majstorska zanimanja.

Predsednik Srbije Aleksandar Vučić je rekao da je na domaćim gradilištima najviše radnika iz Indije, Bangladeša, Turske i BiH, ali da je cilj Srbije da vrati svoje ljude, da ovde rade i žive.

Ministar građevinarstva Goran Vesić je nedavno izjavio da u ovom sektoru nedostaju radnici svih stručnih sprema, a naročito oni s niskom stručnom spremom zanatskog tipa.

"Podaci pokazuju da u sektoru građevinarstva po broju radnika dominiraju radna mesta s niskim stepenom stručne spreme – tesari, zidari, armirači, pomoćni radnici. Domaća preduzeća nude stipendije za učenike koji se opredele za ova zanimanja, ali je interesovanje učenika ipak i dalje malo. U budućnosti će biti sve veći deficit iskusnih kvalifikovanih radnika, pre svega zbog loše starosne strukture radne snage", ukazao je Vesić.

Naveo je da je u periodu od 2018. do 2022. zabeležen rast zaposlenosti u građevinskoj industriji od prosečnih 6,28 odsto međugodišnje, dok je ukupan nivo zaposlenosti prosečno rastao 2,37 odsto. U ovoj delatnosti je u tom periodu posao dobilo 36.616 ljudi. Na kraju prošle godine građevinska industrija učestvovala je u ukupnoj zaposlenosti sa 7,5 odsto.

Građevinska industrija Srbije poslednjih deset godina beleži konstantan rast i ekspanziju i doprinosi snažno razvoju bruto domaćeg proizvoda Srbije (BDP). Ministar je naveo da je građevinska aktivnost na teritoriji Srbije od 2013. do 2021. porasla za tri puta, odnosno za 307 odsto, a da je učešće građevinske industrije u BDP-u duplirano, tj. s tri odsto poraslo je na šest odsto.

Ivana Vuletić, sekretar Udruženja za građevinsku industriju Privredne komore Srbije, kaže za RT Balkan da dosta dugo građevinske firme imaju problem s nedostatkom radnika, a to pokušavaju da nadomeste angažovanjem stranaca iz Turske i azijskih zemalja. 

"Deficit je u mnogim delatnostima, ali je u građevini taj nedostatak vidljiviji, jer sektor raste, ima sve više posla, a sve manje radnika. I da su nam ovde svi majstori koji su otišli u inostranstvo, imali bismo manjak. Tržište je procvetalo i traži stalno nove radnike", kaže Vuletićeva.

Napominje da zanatsko završni radovi donose finu zaradu, ali da nema mnogo zainteresovanih za te poslove.

"Problem je zadržati radnika većom platom, jer su tu i inženjeri, koji imaju viši stepen obrazovanja, i ni oni ne žele da rade za istu platu kao majstori. Ako podignete radniku, dovešćete ga na nivo inženjera. Pitanje je koliko treba da skoče plate da bi svi bili zadovoljni", kaže Ivana Vuletić.

Kako je rekla, ima ljudi koji žele da rade na građevini, ali nemaju nikakvu školu, odnosno nisu kvalifikovani. U PKS je u pripremi inicijativa da se njima omogući da legalno rade na gradilištu.

"Naša ideja je da napravimo sistem edukacije, da nekvalifikovani radnici na gradilištu dobiju sertifikate. To još nismo uradili, pitanje je da li je i to dobro rešenje, jer bi i s tim sertifikatima ljudi verovatno odlazili u inostranstvo", navodi Vuletićeva.

Ona navodi da se u izveštajima stranih konsultantskih kuća o stanju građevinske industrije u EU svuda govori da je put za izlazak iz ekonomske krize svake zemlje u povećanju obima infrastrukturnih i ostalih građevinskih radova, ali da preovladava umereni optimizam koji je, pored inflatornih kretanja, uzrokovan i nedostatkom kvalifikovane radne snage.

Miloš Turinski s portala Poslovi Infostud napominje da su mnogi radnici otišli u Zapadnu Evropu, pretežno u Nemačku i da su najčešći razlozi veća zarada i bolji uslovi rada. Kaže da poslodavci u Srbiji traže radnike svih profila, ali da najviše nedostaju zidari, armirači, kao i majstori za fine radove poput tapetara i stolara.

"Građevinski radnici imaju posla tokom cele godine, a naročito je velika potražnja za njima između aprila i oktobra, kada se gradi punom parom i u tom periodu nedostaje veliki broj kvalifikovanih radnika. Nama za građevinske poslove uglavnom dolaze radnici iz Indije, Turske i Kine, mada ih ima i iz Španije, ali mnogo manje. Prosečna dnevnica u ovom sektoru je oko 50 evra i majstori sa iskustvom mogu pristojno da zarade", kaže Miloš Turinski.

Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku (RZS) prosečna plata u građevinskom sektoru u junu bila je 72.400 dinara, što je više od 10.000 dinara ispod prosečne zarade u Srbiji.

Radomir Todorović, direktor građevinskog preduzeća "Planum", kaže da ova firma opstaje zahvaljujući radu u inostranstvu, najviše u Rusiji, jer u Srbiji teško prolaze na konkursima.

"U celom regionu je problem sa nedostatkom radne snage. Na našim gradilištima u Crnoj Gori oslanjali smo se na Albance, ali otkako oni mogu da rade po Evropi, nema ni njih dovoljno. Taj problem je mnogo širi i odnosi se na ceo region, a ne samo na Srbiju. Majstori su zbog cene rada otišli na Zapad. Niko se više ne vezuje za firmu, odlazi gde dobije 100 evra više. Malo ko razmišlja u ovom trenutku o penziji, svi razmišljaju kako da prežive i da zarade više", kaže Todorović.

Ipak, on smatra da je teško poverovati da su svi koji mogu da rade otišli u inostranstvo i napominje da se uglavnom beži iz građevinske struke i nekih delatnosti koje većina građana smatra težim. Građevinu svi povezuju sa skelama, radom na otvorenom, kao prljav i zahtevan posao. Mladi se i dalje radije odlučuju da rade u kafiću ili trafici i za manju platu nego na gradilištu.