Slanina, čvarci, pršuta i šunka ovih dana su u Srbiji potisnuti u drugi plan. Parizer je dobio značaj i reklamu kakvu do sada verovatno nije imao nijedan tradicionalni srpski suhomesnati proizvod. Ovih dana je u javnosti mnogo polemike izazvalo to što je predsednik Srbije Aleksandar Vučić najavio da je na spisku namirnica koje će pojeftiniti.
Potrošnja parizera, pre svega zbog njegove cene, u prošlosti se vezivala za potrošnju među najsiromašnijim slojem stanovništva, a proteklih dana, ni mnogi koji ga (više) ne jedu, nisu odoleli da ga slikaju u svom tanjiru i da fotografije objave na društvenim mrežama uz najrazličitije komentare. Njegovo pominjanje, međutim, otvara i uvek aktuelno pitanje mesne industrije u Srbiji, koja se sve više bazira na uvozu.
Godišnja proizvodnja svih vrsta mesa u Srbiji je oko 500.000 tona, i za oko 150.000 tona je manja u odnosu na pre dve decenije. Srbija godišnje ne proizvodi dovoljno svinjskog mesa kako bi pokrila domaće potrebe. U proteklih 20 godina opala je i potrošnja, koja sada iznosi oko 42 kilograma svih vrsta mesa po stanovniku godišnje.
Nenad Budimović, sekretar Udruženja za stočarstvo i preradu stočarskih proizvoda Privredne komore Srbije kaže da se u našoj zemlji i dalje proizvodi dovoljno svih vrsta mesa, osim svinjskog, jer nam od ove vrste nedostaje oko 10 odsto.
"U Srbiji je registrovano nekoliko stotina proizvođača i prerađivača mesa. Najprepoznatljiviji na tržištu su "Neoplanta", "Karneks", "Juhor", IM "Topola", IM "Đurđević", "Nedeljković", "Agropapuk", "Matijević", ZZ "Trlić", "Univereksport-AD Bačka", "Mitros flajšvaren", "Srem Šid", "Zlatiborac", navodi Budimović.
On kaže da je, za razliku od trgovinskih lanaca, koji su uglavnom prešli u ruke stranih kompanija, klanično-prerađivačka industrija ostala u vlasništvu domaćeg kapitala.
Pre nekoliko godina najavljivan je dolazak nemačkog "Tenisa", koji je trebalo da otvori farme širom Srbije, ali ovaj projekat nije realizovan.
"Nezvanično je objašnjeno da je potencijalni investitor imao prioritete za rešavanje u svojoj državi. Koliko bi i da li bi Srbija imala koristi od dolaska takvog investitora teško je reći. Imamo mi svoju pamet i vredne farmere samo nam je potrebna dobra organizacija", smatra sekretar Udruženja za stočarstvo i preradu stočarskih proizvoda.
On napominje da parizer, kao i viršle spada u grupu barenih kobasica, prave se uglavnom od pilećeg i svinjskog mesa i proizvode ga sve mesne industrije u Srbiji. Kolika je potrošnja parizera - nema podataka.
S obzirom na stočni fond, koji je sve manje brojan, i parizer ćemo morati da uvozimo u sve većim količinama, iako je poznato da je ova vrsta salame pravi od manje kvalitetnog mesa i ostataka.
Budimović navodi da se najviše svinjskog mesa uvozi iz Španije, Mađarske, Danske i Ruske Federacije, dok iz svih tih zemalja osim Rusije, kupujemo i mesne prerađevine, a viršle, parizer, šunku, pečenicu i ostale proizvode uvozimo i iz Hrvatske i Austrije.
Agroekonomski analitičar Branislav Gulan smatra da je stočarstvo u Srbiji odavno na stranputici. On ističe da je Srbija 1990. godine godišnje proizvodila oko 650.000 tona svih vrsta mesa i da je pre 35 godina u domaćim oborima bilo više od 5,5 miliona svinja. Danas zvanično ima do 2,7 miliona, dok je procena stočara da imamo manje od dva miliona svinja.
"Srednje razvijena zemlja mora da ima svinja koliko i stanovnika, a ako se uzme u obzir da Srbija ima oko 6,8 miliona stanovnika, a manje od dva miliona svinja, situacija je jasna. Za prvih sedam meseci ove godine uvezeno je 18.000 tona svinjskog mesa i 180.000 prasića. Sve je to plaćeno 64 miliona evra", kaže Branislav Gulan za RT Balkan.
Ko prodaje najviše mesa?
Prema podacima bonitetne kuće "Kompanivol", koje je objavio portal "Biznis", u Srbiji se preradom i konzervisanjem mesa i proizvoda od mesa bavi ukupno 828 kompanija. Od toga je 654 mikro firmi, 143 male, 22 srednje i devet velikih kompanija. Sve zajedno u 2021. godini su prihodovale nešto više od 164,2 milijarde dinara (1,4 milijarde evra), što je blagi rast u odnosu na 2020. kada je ukupan prihod bio 147,8 milijardi dinara(1,3 milijarde vera). U godini pre pandemije korona virusa ove kompanije zabeležile su prihod od 143,9 milijardi dinara.
Prva na listi najuspešnijih kompanija koje se bave proizvodnjom i preradom mesa i mesnih prerađevina, po ostvarenoj dobiti u 2021. godini, je Industrija mesa "Matijević" iz Novog Sada. Podaci "KompaniVola" pokazuju da je u 2021. zabeležila dobit nešto iznad 1,6 milijardi dinara, čime se nastavio trend rasta u protekle tri godine. Ukupan prihod kompanije u 2021. je porastao na 20,8 milijardi dinara, posle konstantnih nešto više od 17 milijardi u 2019. i 2020. Vlasnici ove kompanije, osnovane 1994. godine su Petar i Zora Matijević.
Drugi na listi najuspešnijih kompanija koje se bave preradom i konzervisanjem mesa je "Karneks D.O.O" iz Vrbasa, čija dobit je u 2021. godini je bila skoro 1,1 milijarda dinara, dok je prihod bio veći od 10 milijardi dinara, što je 1,2 milijarde više u odnosu na 2020. godinu. Ova kompanija od 2011. godine posluje u okviru MK Grupe Miodraga Kostića.
"Agro-papuk" D.O.O. iz Kukujevaca je treći na listi najuspešnijih kompanija u mesnoj industriji u 2021. Ova firma je za godinu dana, od 2020. do 2021. godine udvostručila dobit - sa 123 na oko 255 miliona dinara. Vlasnici ove kompanije su Bratislav i Nada Bogatić.
Četvrta je Industrija mesa "Đurđević", koja je u 2021. godini zabeležila dobit od oko 230 miliona dinara. Osnovali su je Milenko i Biljana Đurđević.
Na petom mestu po dobiti je Zemljoradnička zadruga "Trlić" iz Uba, koja je ostvarila profit od oko 160 miliona dinara u 2021. godini. Ova zemljoradnička zadruga je osnovana 1995. godine, a sada je jedna od najvećih klanica u Zapadnoj Srbiji, čiji je direktor i jedan od osnivača Živojin Jovanović.