Otvorena izložba "Jasenovac - Trajna opomena" u Biblioteci grada Beograda

Izložba "Jasenovac - Trajna opomena" traje do 12. maja i predstavlja dva važna segmenta istorije sistema koncentracionih i logora smrti Jasenovac. Autori su kustosi u Muzeju žrtava genocida Aleksandra Mišić i Nikola Miloševski, dok je autor postavke programski direktor muzeja Nikola Radosavljević

Izložba "Jasenovac - Trajna opomena" otvorena je danas u Biblioteci grada Beograda (BGB), u sklopu obeležavanja Nacionalnog dana sećanja na žrtve Holokausta, genocida i drugih žrtava fašizma u Drugom svetskom ratu i Dana Muzeja žrtava genocida.

Na svečanosti u galeriji "Atrijum" BGB-a, v.d. direktora Muzeja žrtava genocida Bojan Arbutina je podsetio da su 22. aprila 1945. godine preostalih 600 logoraša iz sistema logora Jasenovac, krenuli u proboj, a da je oko 100 preživelo.

Arbutina je rekao da su logoraši "u sebi skupili dovoljno hrabrosti za poslednji juriš ka slobodi, baštineći slobodarske tradicije srpskog naroda".

Naveo je da se 22. april 1945. "obeležava kraj pakla na zemlji" i dodao da je Jasenovac bio jedini logor koji je sam oslobodio, odnosno to su učinili sami logoraši u poslednjim danima Drugog svetskog rata. Podsetio je na herojski čin logoraša Mileta Ristića koji je goloruk i neuhranjen, jurišao sa svojim stradalnicima i uspeo da ustaškom čuvaru otme puškomitraljez kako bi ostalim logorašima napravi odstupnicu.

Ukazao je da je u NDH sprovođena genocidna politika nad srpskim narodom, ali i upozorio na opšti revizionizam koji se dešava u okruženju i širom Evrope, jer "živimo u doba kada se dželati i zločinci poglašavaju za heroje, kad se njihova imena slave".

"Kada se kliču povici NDH, poput 'Za dom spremni', kad postoje mnoga znamenja širom Hrvatske, regiona i Evrope koje bude uspomene na četiri tragične godine, naša dužnost je da se tome suprostavimo na naučni način", naglasio je Arbutina.

V.d. direktora Biblioteke Grada Beograda Nenad Milenović je rekao da je odgovornost i obavezu da se ovakve izložbe češće organizuju kao i da od pojedinca i društva zavisi koliko će opomena Jasenovca biti trajna.

"Jasenovac je bio jedan najstrašnijih logora smrti, balkanski Aušvic. U sistemu logora Jasenovac u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj tokom Drugog svetskog rata stradali su Srbi, Jevreji, Romi i svi koji nisu bili podobni, a suština izložbe je da se to ne zaboravi. Ponovno oživljavanje idoelogije i ikonografije ustaštva je problem država koje to dozvoljavaju", rekao je on.

Koautor izložbe Nikola Miloševski je naglasio da je izložba rezultat tri decenije rada njegovih kolega iz muzeja na prikupljanju građe i svedočanstava o počinjenom genocidu u NDH.

On je za RT Balkan naveo je da su prikazani predmeti koji imaju simboliku, kao što je kašika, čime su želeli da simbolično prikažu glad. Logoraši su, kako je rekao iscrpljivani glađu, unosili su 500 do 700 kalorija dnevno, dok su u Aušvicu imali 1300 do 1750 kalorija u proseku

"Genocid je veoma brižljivo planiran. U prvim nedeljama NDH uspostavljena je legislativa, da se zakonski omogući da se sa Srbima, Jevrejima i Romima obračunaju na najsvirepiji način pripadnici vojnih i političkih formacija NDH", rekao je Miloševski.

Izložba "Jasenovac - Trajna opomena" traje do 12. maja i predstavlja dva važna segmenta istorije sistema koncentracionih i logora smrti Jasenovac, a autori su kustosi u Muzeju žrtava genocida Aleksandra Mišić i Nikola Miloševski, dok je autor postavke programski direktor muzeja Nikola Radosavljević.

Prvi segment "Proboj u slobodu" podrobnije upoznaje posetioce sa poslednjim danima postojanja "pakla na zemlji" u Jasenovcu, a drugi "Hipokrat u žicama" pažnju posvećuje Ustaškoj bolnici u Jasenovcu od 1942. do 1945. godine.
Brojna muzejska, arhivska i audio-vizuelna građa muzeja, u "proboju u slobodu" svedoči o životu, smrti, borbi i stradanju logoraša u Jasenovcu.

Autentični predmeti, video snimci, fotografije, dokumenta, makete, umetnička dela, zaostavština učesnika proboja samo su neki od eksponata koji su izloženi u "Atrijumu" Biblioteke. Ustaška bolnica u Jasenovcu predstavljala je ograđen skup kuća, radionica, štala i drugih pomoćnih objekata koji su pripadali srpskim porodicama Trivunčić i Klincom.

Na izložbi je predstavljen istorijat delovanja bolnice, biografije osoblja koje je, kao logorski zatočenici, služilo u bolnici, svedočansta preživelih koja su nastala neposredno po oslobođenju 1945. godine, kao i brojne fotografije i dokumenta.

Realizaciju izložbe Muzeja žrtava genocida i Biblioteke Grada Beograda podržali su Ministarstvo kulture i Fondacija Muzeja žrtava genocida.