Veliki filmski i televizijski reditelj, scenarista, istoričar umetnosti i likovni kritičar Đorđe Kadijević preminuo je 10. jula u Beogradu u 94. godini.
Rođen u Šibeniku 6. januara 1933. godine, Đorđe Kadijević je diplomirao istoriju umetnosti na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Upravo je ta akademska podloga duboko oblikovala njegov filmski izraz, koji se odlikovao izuzetnom vizuelnom estetikom i promišljenim kompozicijama kadra, prenosi RTS.
Njegovo ime postalo je sinonim za početke horor žanra na ovim prostorima. Filmom "Leptirica" iz 1973. godine, zasnovanom na pripoveci Milovana Glišića, Kadijević je stvorio prvi srpski horor film, delo koje i danas uživa kultni status i smatra se remek-delom žanra.
Njegov opus obuhvata i druga značajna ostvarenja poput filmova "Sveto mesto" i "Darovi moje rođake Marije".
Pored igranog filma, Kadijević je ostavio dubok trag i na televiziji. Njegova serija "Vuk Karadžić" (1987-1988) osvojila je Gran pri na televizijskom festivalu u Rimu kao najbolja evropska serija i predstavlja jedan od vrhunaca jugoslovenske televizijske produkcije.
Pored filmskog rada, bio je cenjeni istoričar umetnosti, esejista i likovni kritičar. Objavio je veliki broj stručnih i publicističkih tekstova o filmu, slikarstvu i estetici, a tokom karijere bio je dobitnik brojnih domaćih priznanja za doprinos filmskoj umetnosti i kulturi.
Kadijevićev pristup filmu je bio intelektualan i filozofski. Smatrao je da film mora da bude "filozofski kategorisan" i govorio o "lepoti u metafizičkom smislu". Za njega, svaki kadar je bio važan, poput detalja na renesansnoj slici, a razlika između bioskopskog i televizijskog filma bila je tema vredna duboke analize.
Taj pristup, u kojem se prepliću istorija umetnosti, mitologija i filozofija, bio je zaštitni znak njegovog celokupnog opusa.
Za svoje stvaralaštvo dobio je brojna priznanja, uključujući Sretenjski orden Republike Srbije 2020. godine, nagradu za životno delo "Dositej Obradović" 2024. godine, kao i "Zlatni pečat", najviše priznanje Jugoslovenske kinoteke. Odlaskom Đorđa Kadijevića, srpska kultura izgubila je ne samo velikog reditelja, već i jednog od poslednjih renesansnih intelektualaca koji je umetnost posmatrao u njenoj totalnosti.