Hiperprodukcija ili ljubav prema čitanju: U Srbiji za godinu dana objavljeno čak 12.500 naslova

Da li smo poslušali Dositejevu "Knjige, braćo moja, knjige, a ne zvona i praporce" ili je izdavanje knjiga postalo biznis?

U zemlji od 6,6 miliona stanovnika gde zvanično ima 38.000 potpuno nepismenih i još bar dva ili tri puta toliko elementarno pismenih (znaju da pročitaju ime ili da se potpišu, ali niti pišu niti čitaju) deluje neverovatno podatak da je u jednoj godini objavljeno 12.470 naslova.

U Srbiji je 2022. godine, prema podacima Republičkog zavoda za statistiku, objavljeno 12.470 naslova knjiga i brošura.

Najveći broj knjiga i brošura objavljen je u oblasti lingvistike, filologije i književnosti - 45,2 odsto i u oblasti društvenih nauka - 23,6 odsto. Najmanji broj izdatih izdanja nalazi se u oblasti religije i teologije (2,8 odsto), prirodnih nauka (2,9), filozofije i psihologije (3,6), kao i u oblasti arheologije, geografije, biografije i istorije - 3,7 posto.

Na srpskom jeziku objavljeno je 86 odsto knjiga i brošura, dok 14 odsto čine izdanja na drugim jezicima i višejezička izdanja.

Oktobar je već decenijama mesec knjige zahvaljujući Sajmu knjiga u Beogradu, koji okuplja hiljade izdavača, pisaca, čitalaca. Prošlogodišnji Sajam, održan posle pandemije, imao je 163.616 posetilaca i 416 direktnih izlagača. Ove godine, organizatori očekuju još veće interesovanje publike.

Ako je svaki posetilac kupio bar jednu knjigu, stiče se utisak da smo narod koji voli da čita. Budimo iskreni, u praksi to baš i nije tako, ali sa pojavljivanjem novih izdavača kojih je sve više i koji, zajedno s veteranima, rade na mladim čitaocima, možda ćemo jednog dana i postati. I pored toga, brojka od gotovo 12.500 naslova deluje pomalo preterano. Sa druge strane, strastveni čitaoci (čitateljke mahom, bar tako pokazuju istraživanja) uvek će smatrati da nema dovoljno knjiga i tražiti nove.

"S jedne strane, veliki broj objavljenih knjiga pokazuje da postoji značajno interesovanje čitalaca i da knjige još nisu izgubile u trci sa TV industrijom ili društvenim mrežama. S druge strane, tako veliki broj novih naslova možda je pokazatelj smanjenog kriterijuma kada je reč o kvalitetu tekstova koji se objavljuju", rekla je za RT Balkan Mina Kebin, urednica u izdavačkoj kući "Laguna", najvećoj u regionu.

"Laguna" godinama unazad ima isti broj izdanja godišnje i nastoji da čitaocima uvek ponudi najkvalitetniju književnost iz žanrova koje objavljuje.

"Iako su naša izdanja veoma raznovrsna i pokrivaju različite čitalačke ukuse, naš odabir naslova je uvek iz vrha svetske produkcije", ističe naša sagovornica.

"Takođe, svake godine objavljujemo i reizdanja dela klasične književnosti jer smatramo da i novi naraštaji čitalaca treba da steknu klasično književno obrazovanje, da prošire svoj rečnik, nauče kako da se lepo izražavaju i steknu uvid u širi istorijski kontekst u kojem su ta dela nastajala. Obrazovanje je uvek lepše i lakše uz lepu i dobru književnost, smatra Kebin.

Pisac i prevodilac Goran Skrobonja smatra da je 12.500 naslova previše i da se u kvantitetu gubi kvalitet.

"Hiperprodukcija dovodi do toga da u moru objavljenih knjiga promaknu 'ispod radara' neke zaista vredne. Izdavači nemaju vremena da se posvete ni piscima ni novim naslovima kako bi ih valjano predstavili zainteresovanim čitaocima. Ne mora baš sve što se napiše da bude objavljeno...", ističe Skrobonja za RT Balkan.

Iskreno nisam znao da je produkcija toliko bogata. Zapravo, da se preciznije izrazim - prebogata, kaže za RT Balkan pisac i kritičar Đorđe Bajić i dodaje:  "U takvoj silini knjiga i pisane reči, veoma je teško snaći se. Nisam stručnjak za tržište knjiga, ali ova brojka mi zaista deluje zastrašujuće".