Sećanje na Jagoša Markovića u JDP-u: U pozorištu odrastao, u njemu i osedeo

Veče je bilo u formi kolažnog sećanja na reditelja, a događaju je prisustvovala i porodica pokojnog umetnika

Veče posvećeno nedavno preminulom pozorišnom reditelju Jagošu Markoviću (1966-2023) održano je na Velikoj sceni "Ljuba Tadić" Jugoslovenskog dramskog pozorišta u Beogradu.

Multimedijalni program dobrim delom je uključio mnoge inserte iz Markovićevih televizijskih gostovanja.

"Odrastao sam u pozorištu i u njemu osedeo. Ostajem zahvalan za sve što mi je dalo i za utočište koje mi pruža. Kao hram bezbedan od nedaća sveta. U njemu je uvek isto, konstantno prisutan red i poredak. Kada počne proba svi mi među sobom znamo i koje general i ko je vodnik. Gde god radio i u kom god vremenu, pozorište ima svoju gravitaciju i uvek me vodi ka pravim vrednostima. Hvala mu!", govorio je Marković.

Kolažno veče je bilo u znaku četiri predstave ovog reditelja koje su se igrale u okviru posebnog programa "Jagošev novembar", tako da je prema konceptu bilo osmišljeno da glumci govore monologe iz aktuelnih pozorišnih komada.

Monologe tokom večeri izvodili su Vesna Trivalić, Jelisaveta Seka Sablić i Dragan Mićanović iz komada "Vrat od stakla", a Sanja Marković iz "Čudo u Šarganu".

Glumica Anita Mančić izvela je odlomak iz mediteranske komedije "Filumena Marturano" Eduarda de Filipea, u koprodukciji Centra za kulturu Tivat i Gradskog pozorišta Podgorica.

Osim dramskih umetnika koji su izvodili odlomke iz Markovićevih predstava, posebno iznenađenje je bilo u znaku gostovanja regionalnih pevačica - Tereze Kesovije (Hrvatska) i Amire Medunjanin (Bosna i Hercegovina).

Na snimcima iz mnogih TV gostovanja, Marković je pripovedao o svojim počecima, još dok je bio student, kako je bio opčinjen predstavama "Čudo u Šarganu" u režiji Dejana Mijača ili "Draga Jelena Sergejevna" Gorčina Stojanovića.

"Ja sam tu zbog publike, ili možda i nisam. Činjenica je da režija ne postoji bez svih ostalih saradnika, od glumaca, preko kostimografa, scenografa, pisaca, tehničkog osoblja. Pozorište može bez svakog od nas, ali mi ne možemo bez pozorišta", govorio je Jagoš Marković u TV intervjuima.

Gorčin Stojanović je istakao činjenicu da ko god da je gledao makar delić bilo koje Jagoševe predstave, uvideo je da su one "sazdane od emocija, mašte, ljubavi i odgovornosti".

Tereza Kesovija je u pratnji muzičara otpevala pesme - "Prijatelji stari, gdje ste?" i "Moja posljednja i prva ljubavi".

Na kraju je na platno emitovana serija fotografija iz života dramskog umetnika, uz emitovanje pesme "Zemljo moja" (1975) autora Kemala Montena, u izvođenju grupe "Ambasadori" i Ismete Krvavac.