Otkriven redak slučaj "kanibalizma ajkula" - velike ajkule love jedne druge

Najveća briga koju velike ajkule imaju su kitovi ubice - barem se do sada tako mislilo. Prema novim istraživanjima, izgleda da ni ajkule ne mogu da se zaštite od ajkula, jer je otkriven slučaj u kome se ovaj predator okomio na sopstvenu vrstu.

U lancu ishrane u okeanu, velike ajkule uglavnom moraju da brinu samo o tome da drže orke  na odstojanju - ali nova studija sugeriše da će predatori na vrhuncu možda morati da paze na svoje.

Istraživači su otkrili dokaze koji ukazuju na prvi poznati slučaj ajkule kučine - koja može narasti do 4 metra- - koju je ubila druga ajkula. 

Ovo nije prvi slučaj  "kanibalizma ajkula" - štaviše, prema stručnjacima, ovo je prilično uobičajena pojava. "U okeanu, vaša veličina je važna, ali uvek postoji nešto veće", rekao je Džon Dod, izvršni direktor Atlantskog instituta za ajkule, koji je pomogao u vođenju studije. 

U nekim slučajevima, kao kod vrsta bik ajkula, mako ajkula i peščanih tigrastih ajkula, ajkule se neće ustručavati da pojedu sopstvenu vrstu. Ali slučajevi da velike ajkule jedu druge velike ajkule, koje su predmet ove studije, su retki, rekla je vodeći autor dr Bruk Anderson, morski biolog iz Odeljenja za kvalitet životne sredine Severne Karoline. 

Smrt ženke ajkule kučine postavlja pitanje da li ovaj incident predstavlja učestalu pojavu među velikim grabežljivcima, smatra Anderson. "Sa napretkom tehnologije, moguće je da saznamo se to dešava češće nego što smo ranije mogli da otkrijemo", rekla je, prenosi Si-Bi-Es Njuz. 

"Nemoguće je znati koliko ajkula pojedu druge ajkule, ali ako su naša iskustva na Institutu za atlantske ajkule dobar pokazatelj, to bi moglo biti više nego što mislimo", dodao je Dod.

Kako je slučaj otkriven

Grupa naučnih istraživača iz celog SAD otkrila je smrt ajkule dok je sprovodila projekat satelitskog praćenja u severozapadnom Atlantiku, kako bi bolje razumela boravište, ponašanje i ekološke preferencije različitih vrsta ajkula. Posebno su ih zanimale ženke ajkule kučine, za koje se zna da prelaze dug put kroz okean da bi prenele svoje mladunce. 

"Zaista smo želeli da razumemo staništa koja koriste trudne ženke i pokušamo da shvatimo gde bi mogle da se porode", rekla je Anderson.

Žrtva napada bila je jedna od 11 ajkula koje su obeležene kod obale Kejp Koda 2020. i 2022. godine. Oznake za praćenje su postavljene na leđna peraja ajkula i korišćene su za prikupljanje informacija o dubini vode i temperaturama. Oznake su čuvale podatke sve dok na kraju nisu pale sa ajkula, nakon čega su podaci preneti istraživačima putem satelita.

Uređaji za praćenje su dizajnirani da ostanu uključeni godinu dana, ali pet meseci nakon eksperimenta, podaci trudne ajkule su već stigli, što je bilo neobično.

Nekoliko dana pre nego toga, njena oznaka je pokazala da je temperatura vode naglo skočila, a ostala je relativno visoka, čak i kada je oznaka dospela 600 metara ispod nivoa mora. Anderson i njene kolege su tada došle do zaključka da je ovu ajkulu lovio i pojeo drugi predator. "Jedino objašnjenje za te podatke je da je ova kartica sada u stomaku predatora", kaže Anderson.

Istraživači ne znaju sa sigurnošću šta je razlog, ali obrazac ronjenja grabljivca, koji su istraživači pratili gledajući podatke o dubini koje je prikupila oznaka, bio je sličan onom kod belih ajkula koje su pratili u prošlosti. "Na osnovu toga, verovatno ju je, pretpostavljam, pojela zrela ženka bele ajkule", rekla je Anderson.

Ajkule kučine smatraju se ugroženim u određenim delovima sveta. S obzirom da su već u opasnosti, Anderson je rekla da bi se gubitak trudnica i njihovih beba mogao pokazati razornim za populaciju.