Magazin
Kako na život gledaju ljudi koji brinu o umirućim pacijentima
Većini ljudi je neprijatno da razmišljaju i govore o smrti, ali za ljude koji rade sa osobama čiji je kraj života izvestan u skorije vreme, veoma je jasno da je smrt neminovna. Iako takav posao može zvučati mračno i depresivno, oni koji ga rade kažu da svakodnevna blizina smrti ne baca senku na njihove živote, nego im omogućava da svrsishodnije slave životnu lepotu. Zato svima predlažu da drugačije gledaju na život, obrate pažnju na svoje zdravlje i sa bližnjim razgovaraju o konačnom kraju.
Medicinske sestre, doktori, negovatelji koji su u stalnom kontaktu sa pacijentima čiji su dani života odbrojani, svakako drugačije gledaju na život. Jedan od prvih saveta koji daju ljudima u svom okuženju, jeste da obrate pažnju na svoje zdravlje. Nakon što su videli da su mnogi pacijenti uzimali zdravlje zdravo za gotovo motivisalo ih je da promene svoje navike:
"Nakon užasnih smrti kroz koje su prošli moji pacijenti sa alkoholnom cirozom, prestala sam da pijem", kaže medicinska sestra Peni Smit.
Zadržati smisao za humor
Kraj života može biti tužan, ali oni koji rade u domenu palijativne nege svedoče o važnosti smisla za humor. "Stvari koje se pamte su trenuci radosti i humora. Kao majica jednog pacijenta na kojoj je pisalo 'Kremacija je moja poslednja šansa za vrelo telo koje puši", pojašnjava Hali Haris, socijalni radnik.
Bitni su odnosi
"Najveća lekcija koju sam naučio je da niko ne prolazi sam kroz život. U tim poslednjim trenucima, stvari koje ljudi govore gotovo uvek se odnose na veze i odnose - 'bio je divan otac' ili 'ona je bila najbolja sestra', kaže lekar Met Tajler, a piše Jahulajf.
Priznati svoju smrtnost i razgovarati o tome
Oni koji rade pri palijativnom zbrinjavanju, razumeju da većina ljudi ne želi da priča o smrti. Ističu da je ipak bolje razgovarati o tome, jer je to najbolji način da se iskustvo učini mirnijim - ne samo za umirućeg, već i za voljene.
"Kada se vode otvoreni razgovori o tome da je osoba u završnoj fazi svog života, i da je bilo nekih priprema kao što je pravljenje planova sahrane i ispunjavanje testamenta, postoji osećaj mira i smirenosti. Kada se osoba ili porodica plaše teme smrti i umiranja i nisu imali ove značajne razgovore, obično postoji mnogo anksioznosti i haosa", kaže Liza Pahl, socijalni radnik.
Poznavanje želja voljene osobe na kraju života može pomoći da se izbegne veliki bol za sve:
"Ljudi budu na aparatima i ne mogu da govore. Neverovatno je teško za voljene da donose odluke u njihovo ime ako nikada nisu imali otvorene i iskrene razgovore o svojim željama", naglašava dr Kristi Bartlet.
Telo zna kako da umre
"Gledanje kako ljudi umiru pomoglo mi je da ublažim sopstveni strah od smrtnosti. Naša tela su izgrađena da umru. Ona imaju ugrađene mehanizme kao što je isključivanje mehanizma gladi i žeđi i tada se nivo kalcijuma obično povećava, pa se osećate zaista pospano. Ljudi uvek misle da je to veliki, bolan, užasan događaj, ali uglavnom je stvarni proces umiranja miran i telo zna kako da to uradi", kaže medicinska sestra Džudi Mekfen.
Živeti svoj život
Stalna izloženost smrti učinila je ove radnike da budu zahvalnijim za svoje živote. "Život je za življenje i 'sutra' nikome nije obećano", naglašava Smit.
