Šetnje sa kratkim pauzama troše više energije od neprekidnog hodanja, otkrila je studija

Šetači koji žele da sagore više kalorija više ne moraju da sebe guraju do granica izdržljivosti, jer su naučnici otkrili da pravljenje povremenih pauza tokom hodanja može biti delotvornije. Kako kratak odmor može da poboljša vaš trening?

Pauza kao alat za uspešniji trening možda zvuči neobično, ali jedna studija je potvrdila da odmor za telo donosi koristi, posebno za one koji žele da smršaju.

"Kada hodamo u kraćim intervalima, koristimo više energije i trošimo više kiseonika da bismo prešli istu udaljenost", rekao je Frančesko Lučano, istraživač sa Univerziteta u Milanu i prvi autor studije. "To je kao da imate automobil koji troši više goriva tokom prvih nekoliko kilometara nego posle."

Rezultat je proizašao iz studije dobrovoljaca kojima su testirane razlike u potrebama za kiseonikom i energijom tokom kratke šetnje i duže šetnje.

Testovi na dobrovoljcima su otkrili da je hodanje ili penjanje stepenicama u intervalima od 10 do 30 sekundi zahtevalo 20 do 60 odsto više kiseonika, što se dešava prilikom veće potrošnje energije, nego prelazak iste udaljenosti u jednoj kontinuiranoj sesiji, uglavnom zato što je hodanje efikasnije (pa samim time manje utiče na telo) nakon nekoliko minuta u pokretu.

Do sada, mnoge procene energije potrebne za hodanje su bile zasnovane na podacima ljudi koji vežbaju u stabilnom intenzitetu. Tada je broj otkucaja srca konstantan, a proizvodnja i potrošnja energije tela su uravnoteženi.

Da bi saznali više o energetskim potrebama za različite šetnje, naučnici su odlučili da regrutuju 10 zdravih dobrovoljaca koji su bili praćeni dok su vežbali na stepenicama i traci za trčanje. Vežbe su obuhvatale tri različite brzine, sa intervalima u trajanju od 10 sekundi do četiri minuta.

Tokom vežbi, istraživači su zabeležili koliko kiseonika je svaka osoba potrošila i razradili su metaboličke potrebe za različite šetnje. Otkrili su da je potrebno više energije na početku svake šetnje, da se pokrene i zagreje telo, nego kasnije tokom vežbe, kada se telo već uveliko kreće i radi efikasnije.

"Otkrili smo da kada se kreće iz stanja mirovanja, značajna količina kiseonika se troši samo da bi se počelo hodanje. Mi snosimo posledice ovog napora, bez obzira da li tada hodamo 10 ili 30 sekundi," tvrde istraživači.

Merenja učesnika na spravama za vežbanje takođe su otkrila da su ljudi u najranijim fazama šetnje manje efikasni u pretvaranju kiseonika i energije u delotvorne pokrete, ali da se to poboljšava kako napreduju. 

Rad može pomoći u razvoju programa rehabilitacije i saveta za vežbanje za one sa ograničenom pokretljivošću, prenosi "Gardijan".

"Istraživači su obično merili energetske potrebe za hodanje koje traje više minuta. Međutim, mnogi ljudi nisu u stanju ni da hodaju toliko dugo, kao što su starije osobe ili ljudi sa poremećajima u hodu", rekao je Luciano.

"Ako želimo da osmislimo programe za podsticanje fizičke aktivnosti ili vežbanja za ove ljude, moramo ponovo razmisliti kako da procenimo njihove energetske potrebe i prilagodimo se. Razumevanje energetskih potreba za kratko hodanje moglo bi nam pomoći da podstičemo fizičku aktivnost tako da uključujemo sve grupe ljudi," zaključio je.