"Car traži sebi ljubavnicu": Kako se u Carskoj Rusiji proširila glasina veka

Sredinom leta davne 1882. godine Ruskom imperijom proširila se jedna od najvećih glasina tog vremena - car Aleksandar III, koji je tek nedavno stupio na presto, traži sebi ljubavnicu. I to ne bilo kakvu, već neku koja će likom, stasom i glasom podsećati na njegovu suprugu, imperatorku Mariju Fjodorovnu.

Najbliže ljude carske porodice duboko je potresla vest o tome da se imperator, koji je važio za vrlo porodičnog čoveka i divnog supruga i oca, upušta u ljubavne afere. Šta se zapravo zbivalo u carskoj porodici u tom trenutku, kako se uopšte glasina pojavila i još gore, proširila?

Neka bude mlada, zdrava i liči na Mariju Fjodorovnu

Samo nekoliko nedelja pre nego što se imperijom pronela priča o carevom neverstvu, Marija je rodila ćerku Olgu. U to vreme, običaj je nalagao da se deca iz aristorkatskih porodica (kakva je, svakako, carska) ne hrane majčinim mlekom, već da ih hrane unajmljene dojilje, obično žene iz nižih društvenih staleža, koje su i same imale svoju decu, a mleka na pretek.

Poštujući ovaj običaj, imperator Aleksandar III naredio je načelniku službe bezbednosti u okviru carske porodice, generalu Petru Čerevinu, da pronađe za njegovu tek rođenu ćerku dojilju, pritom vodeći računa da ona što je moguće više podseća na imperatorku. Verovalo se da je najbolje za dete da dojilja liči na biološku majku.

Glasine su se pojavile niotkuda, ali su se munjevito proširile

Razgovor između cara i njegovog čoveka od poverenja načuo je drugi general, Aleksandar Baranov, koji je bio poznat po svojoj isuviše bujnoj mašti i dugom jeziku, koji nikako nije uspevao da drži za zubima. I naravno, pomislio je odmah na najgore - da vladar traži sebi ljubavnicu, a da je dojilja samo paravan za bludne radnje.

Znajući da će se ovako pikantna vest brzinom svetlosti proneti gradom, a i čitavim carstvom, Baranov je momentalno pohrlio ka svojoj bliskoj prijateljici, Aleksandri Bogdanovič, u čijem je vlasništvu bio jedan od najpoznatijih lokala za okupljanje ljudi u gradu.

Reakcija carske porodice je izostala sa razlogom

I, kako to obično biva, i ovako pogrešna vest dodatno je "nafilovana" od strane Aleksanre Bogdanovič i svih koji su krenuli da je prenose dalje. Svako je imao da doda neku svoju pretpostavku, da dopuni slagalicu nekim imaginarnim nedostajućim delićem, pa čak i pronađe opravdanje za nevernog cara. 

Sam imperator, sa druge strane, nikako nije odreagovao na grozne glasine koje su o njemu kružile. Kao ni drugi pripadnici dinastije Romanov. Oni su jedini znali pravu istinu, a to je da je car zaista tražio dojilju za svoju ćerkicu, a da je svojoj voljenoj supruzi, Mariji Fjodorovnoj, veran.