Znatno je niža stopa smrtnosti povezane sa Alchajmerovom bolešću među osobama koje su dobar deo radnog veka provele vozeći taksije i ambulantna kola, u poređenju sa drugim zanimanjima i opštom populacijom, utvrdio je tim sa Medicinskog fakulteta Harvarda.
Studija ne dokazuje da prevoz bolesnih i povređenih u bolnicu ili vožnja praznično raspoloženih putnika smanjuje rizik od Alchajmerove bolesti. Međutim, ukazuje na vezu koju bi trebalo dalje istražiti i da se na taj način dođe do prevencije ili usporavanje napretka bolesti.
"Isti deo mozga koji je uključen u stvaranje kognitivnih prostornih mapa, koje koristimo za snalaženje u svetu oko nas, takođe je povezan sa razvojem Alchajmerove bolesti", kaže lekar Višal Patel.
Pored taksista i vozača ambulantnih kola, istraživači su analizirali i vozače autobusa, pilote aviona i kapetane brodova, dok su sva druga zanimanja iz 443 profesionalne grupe svrstali u opštu kategoriju za poređenje.
Prethodna istraživanja pokazala su razlike u hipokampusu (delu mozga) kod londonskih taksista u poređenju sa opštom populacijom, pa je tim želeo da dalje istraži ovu pojavu.
"Pretpostavili smo da zanimanja koja zahtevaju obradu prostornih i navigacionih informacija u realnom vremenu mogu biti povezana sa smanjenim rizikom od smrtnosti usled Alchajmerove bolesti u poređenju sa drugim zanimanjima", izjavio je Patel.
Utvrđeno je da je 1,03 odsto smrtnih slučajeva taksista i 0,91 odsto smrtnih slučajeva vozača ambulantnih vozila bilo povezano sa Alchajmerovom bolešću. To je značajno manje u poređenju sa 1,69 odsto u široj populaciji.
"Naši rezultati ukazuju na mogućnost da neurološke promene u hipokampusu ili drugim delovima mozga kod taksista i vozača ambulantnih vozila pojašnjavaju nižu stopu Alchajmerove bolesti", kaže lekar Anulam Džena.
Iako zadaci koji se obavljaju u okviru određenih zanimanja mogu igrati ulogu u usporavanju progresije bolesti, mogući su i drugi faktori koji utiču na tumačenje rezultata.
"Prosečna starost pri smrti taksista i vozača ambulantnih vozila u ovoj studiji bila je oko 64-67 godina, dok je kod drugih zanimanja iznosila 74 godine. S obzirom na to da se Alchajmerova bolest obično javlja nakon 65. godine života, moguće je da bi taksisti i vozači ambulantnih vozila razvili ovu bolest da su živeli duže", ističe neuronaučnica Tara Spirs-Džons.
Takođe je moguće da osobe koje su sklone Alchajmerovoj bolesti izbegavaju poslove koji zahtevaju intenzivno pamćenje. Model niske smrtnosti od Alchajmerove bolesti kod taksista i vozača ambulantnih vozila nije uočen kod drugih oblika demencije. Buduća istraživanja mogla bi ispitati da li prostorni kognitivni zadaci koji se obavljaju u okviru pomenutih direktno utiču na Alchajmerovu bolest i da li određene aktivnosti mogu zaštititi od bolesti i povezane smrtnosti. Autori navode da ove rezultate ne treba posmatrati kao konačne, već kao osnovu za dalja istraživanja.
Istraživanje je objavljeno u časopisu The BMJ, a preneo je Science alert.