Novo otkriće može da potvrdi fenomen "pregleda života", koji često opisuju oni koji su preživeli iskustva bliske smrti. Mnogi tvrde da im se u tim trenucima čitava autobiografska priča odigrala pred očima, kroz isprekidane serije uspomena koje se brzo smenjuju. Ovu pojavu često opisuju kao da im je "ceo život prošao pred očima" neposredno pred smrt.
Neverovatno otkriće nastalo je slučajno, dok su lekari pratili moždanu aktivnost pacijenta od 87 godina koji je bolovao od epilepsije. Tokom terapije je doživeo srčani zastoj i preminuo, ali je EEG uređaj na njegovoj glavi nastavio da beleži njegovu moždanu aktivnost. Iz toga je nastao snimak od 900 sekundi im je omogućilo da analiziraju šta se dešava u mozgu 30 sekundi pre i posle prestanka rada srca.
Oblasti mozga zadužene za sećanja i njihovo prizivanje ostale aktivne čak i nakon što je srce prestalo da kuca, pokazali su podaci.
"Generisanjem moždanih oscilacija povezanih sa prizivanjem sećanja, mozak možda izvodi poslednje prisećanje važnih životnih događaja pre smrti, slično onome što se opisuje u iskustvima bliskim smrti", izjavio je dr Ažmal Zemar sa Univerziteta u Luizvilu u Kentakiju, prenosi "Dejli mejl".
"Neposredno pre i posle prestanka rada srca, videli smo promene u opsegu moždanih oscilacija, takozvanim gama oscilacijama, ali i u drugim vrstama moždanih talasa, uključujući delta, teta, alfa i beta talase", objasnio je doktor Zemar.
Moždane oscilacije, poznate i kao moždani talasi, predstavljaju ponavljajuće električne impulse u živom ljudskom mozgu. Različiti tipovi talasa povezani su sa različitim funkcijama mozga i stanjima svesti. U ovom slučaju, gama talasi su posebno važni jer učestvuju u prizivanju sećanja, što bi moglo objasniti pojavu "pregleda" života pred smrt.
Koju ulogu sećanja imaju pred smrt
Mozak možda aktivno upravlja procesom umiranja kroz niz fizioloških i neuroloških reakcija, pretpostavljaju naučnici, umesto da jednostavno prestane da radi.
Fenomen se može posmatrati i sa metafizičke strane, jer postoji mogućnost da mozak, kroz aktivnosti povezane sa prisećanjem, sanjanjem i meditacijom, omogućava pojedincu da još jednom proživi svoj život u poslednjim trenucima.
Ako se posmatra sa duhovne strane, ova aktivnost mozga može pružiti utehu, kažu naučnici, posebno kada porodici premnulih pacijenata moraju preneti loše vesti o smrti. Članovima porodice preminule voljene osobe može biti drago da čuju da je ona bila spokojna i prisećala se svog života na samom kraju, posebno jer ne mogu ni da pretpostave kako se u tom trenutku osećala.
Zašto dolazi do ove aktivnosti
Za sada nije jasno zašto i kako dolazi do pregleda života, ali postoje dve teorije. Prvo, nedostatak kiseonika u mozgu tokom smrtne opasnosti može izazvati nagli talas neurotransmitera (hemijskih glasnika koji prenose signale između neurona), što dovodi do pojačane aktivnosti neurona i pojave intenzivnih sećanja.
Druga teorija je da, s obzirom da su sećanja smeštena u amigdali, delu mozga odgovornom za odgovor "bori se ili beži", iznenadna aktivacija ovog dela mozga tokom opasnih situacija može izazvati uspomene i "pregled života".
Osim što je otkriće fascinantno, takođe otvara važna etička pitanja - na primer, kada je pravi trenutak za donaciju organa ako je teško uspostaviti precizno vreme smrti? Kada se može reći da je neko zaista preminuo, ako mu je mozak aktivan nakon što srce prestane da radi?
Istraživači zaključuju da je teško dobiti sve odgovore na navedena pitanja, posebno jer je u pitanju samo jedan pacijent koji je patio od bolesti koje direktno utiču na mozak. Ipak, novo otkriće je veliki korak ka otkrivanju brojnih neodgovorenih pitanja o smrti.