Uzorci mozga leševa sadržali su sedam do 30 puta više sitnih komadića plastike nego bubrezi i jetra'', rekao je autor studije Metju Kampen, profesor na Univerzitetu Nju Meksiko.
On je naveo da su koncentracije nanoplastike u mozgovima pojedinaca, starosti između 45 i 50 godina, iznosili 4.800 mikrograma po gramu moždanog tikva, što je ekvivalent jednoj plastičnoj kašiki, prenosi Si-EN-EN.
''U poređenju sa obdukcijskim uzorcima mozga iz 2016. godine, to je za oko 50 odsto više. To bi značilo da je naš mozak danas 99,5 odsto mozak, a ostatak je plastika", rekao je on.
Istraživači su takođe pronašli dodatnih tri do pet plastičnih fragmenata sličnih krhotinama u mozgovima 12 ljudi kojima je dijagnostikovana demencija pre smrti u poređenju sa zdravim mozgovima.
Te krhotine su koncentrisane u zidovima arterija i vena mozga, kao i u imunim ćelijama mozga, a pronađene su i inflamatorne ćelije i atrofija moždanog tkiva sa demencijom.
''Nekako se ove nanoplastike bore kroz telo i dolaze do mozga, prelazeći krvno-moždanu barijeru. Plastika voli masti ili lipide, tako da je jedna teorija da plastika otima svoj put sa mastima koje jedemo, a zatim se isporučuju organima koji zaista vole lipide - mozak je na prvom mestu među njima'', rekao je Kampen.
Istraživači su upozorili da se nanoplastika unosi u organizam najviše kroz hranu, ali i kroz vazduh, ali drugi naučnici tvrde da nije utvđeno da ta nanoplastika šteti ljudskom telu.
Invazijom na pojedinačne ćelije i tkiva u glavnim organima, nanoplastika može da prekine ćelijske procese i deponuje hemikalije koje ometaju endokrini sistem, kao što su bisfenoli, ftalati, usporivači plamena, teški metali i polifluorovane supstance, ili PFAS.
Endokrini disruptori ometaju ljudski reproduktivni sistem, što dovodi do genitalnih i reproduktivnih malformacija, kao i ženske neplodnosti i pada broja spermatozoida, prema Endokrinološkom društvu.
Naučnici su takođe preporučili da se smanji upotreba plastike u svakodnevnom životu.
Kako smanjiti izloženost plastici
"Važno je da ne plašimo ljude, jer je nauka u ovoj oblasti još uvek u razvoju, i niko 2025. godine neće živeti bez plastike", rekao je pedijatar i profesor biologije dr Filip Landrigan sa Boston koledža.
Ipak, postoje koraci koje pojedinci mogu preduzeti:
- Izbegavajte plastičnu ambalažu za hranu kada je to moguće
- Ne zagrevajte hranu u plastičnim posudama
- Koristite platnene torbe umesto plastičnih kesa
- Izbegavajte plastične boce za vodu; koristite staklene ili metalne boce