Ljudi se u većini slučajeva dele na dve osnovne kategorije: one koji ne čuvaju skoro ništa, već sve pamte i one koji su se (možda i kasno) opametili, pa čuvaju sve. Između ove dve krajnosti spektruma postoje i oni koji su najmudriji, koji čuvaju samo ono što im je zaista potrebno i drago, i to na pravi način, koristeći taktiku 3-2-1.
Formula savršenog skladištenja podataka 3-2-1 podrazumeva da se najvažnija dokumentacija, sistemski i lični podaci i značajne fotografije (i ostalii medijski sadržaj od sentimentalne važnosti) čuvaju u 3 primerka, na 2 različita mesta, i trećem mestu koje je obavezno na nekoj fizički udaljenoj lokaciji. Kako su IT stručnjaci došli do ovih brojki?
Šta je strategija 3-2-1 i zašto je važno da je se pridržavate
Tri primerka podataka, odnosno 1 original i 2 kopije, bi uvek trebalo da imate iz prostog razloga: ako se kojim slučajem originalni fajl zarazi nekim virusom, program će u većini slučajeva zaraziti i njegovu rezervnu kopiju, koja se obično skladišti na "klaud" nalogu. Zato je treći primerak tu da sačuva sve važne informacije.
Dva različita mesta podrazumevaju, primera radi, hard disk računara i jedan eksterni hard disk ili "klaud" nalog. Ako se desi da računar prestane da radi ili bude hakovan, svi vaši podaci mogu sa njega nestati. A može se dogoditi i da jednostavno izgubite laptop ili vam ga ukradu. Eskterni hard je tu da spasi situaciju, jer je on obično kod kuće.
Jedan primerak (treći) bi obavezno trebalo da držite na mestu koje je fizički udaljeno od vas i po mogućnosti zaštićeno od krađa, elementarnih nepogoda i slično. U idealnom slučaju to bi bio sef u banci, ali ako to nije opcija, postarajte se makar da treću rezervnu kopiju svih važnih podataka držite kod nekoga u koga imate poverenja.
Kreatora je na ovu ideju inspirisao njegov posao
Iza strategije 3-2-1 krije se američki fotograf Piter Krog, koji je zbog vrste posla kojim se bavi bio primoran da se osigura, kako ne bi došao u situaciju da ostane bez materijala koje je snimio. Istina, ova strategija, kako i sam priznaje, nije ništa više nego sažetak najboljih praksi koje je on "pozajmio" od IT stručnjaka.
Po rečima Kroga, ovo pravilo je razvijeno još u vreme kada su se informacije i mediji masovno čuvali isključivo na hard diskovima i CD-ovima, ali je savršeno primenljivo i danas, kada korisnici na raspolaganju imaju na desetine opcija za skladištenje njima važnih ličnih i poslovnih podataka.
Pored eksternih i integrisanih u računar hard diskova, rezervne kopije važnih dokumenata mogu se čuvati i na USB fleš memorijama, onlajn servisima poput Gugl Drajva, Dropboksa i slično, kao i na privatnim serverima (naravno, ako je obim podataka dovoljno veliki da se to isplati), prenosi ruski portal Lajfhaker.