Magazin

Priče za decu su poučne ili surove? Da li treba roditelji da intervenišu kada čitaju bajke mališanima

"Danas su bajke tako surove", "Kako detetu da pročitam da su Ivica i Marica ostavljeni u šumi" su česta roditeljska razmišljanja, pa se događa da mama i tata kada mališanima čitaju bajke, malo "umekšaju" situacije. Da li stariji treba da uvedu ovakve ili slične promene kada im čitaju bajke ili ipak da nastave onako kako se do sada prepričavalo?
Priče za decu su poučne ili surove? Da li treba roditelji da intervenišu kada čitaju bajke mališanima© prostooleh/freepik

Generacijama su se čitale i prepričavale bajke takve kakve jesu, a sada kao da dolazi do malih izmena priča, te se događa da roditelji kritične momente preskoče ili ublaže. Postavlja pitanje - da li je to zaista neophodno?

"Veoma često zbog manjka informacija kategorički uklanjamo stvari, pa smatram da je bolje edukovati roditelje o ovako važnim stvarima i porukama koje u ovom slučaju bajke nose i šta zapravo znače za decu nego ih samo odstraniti i prilagoditi sopstvenom stepenu rezilijentnosti. Takođe, jedna od važnijih stavki je zapravo to kakav odnos roditelji stvaraju sa decom kao i atmosfera, pa je u sigurnom odnosu i toploj porodičnoj atmosferi potpuno bezbedno deci čitati bajke takvima kakve jesu, bez modifikacije", kaže za RT Balkan psiholog Jovana Ivanović i dodaje:

"Simboli, likovi situacije sa kojima se susrećemo u bajkama, mogu se prepoznati na svim nivoima funkcionisanja, od deteta koje nema sposobnost apstraktnog mišljanja, do visoko obrazovanih i afirmisanih stručnjaka. Sve to sa čime se susrećemo u bajkama deluje na sve nivoe ličnosti, nesvesnu, predsvesnu i svesnu komponentu. Zato su i važne, jer kako bismo deci drukčije objasnili da to što osećaju zapravo nije samo njihovo usamljeno osećanje, da su se svi ljudi koji su rođeni i živeli susretali sa tim", kaže za RT Balkan psiholog Jovana Ivanović.

Pojašnjenje bajki i njihov moguć uticaj na dete 

Bajke nose svesne i nesvesne poruke čitaocu i slušaocu, zato su između ostalog tako bitne.

"Ako uzmemo za primer Pepeljugu i njen položaj, njen odnos sa sestrama oslikava rivalstvo koje na nesvesnom nivou kod dece postoji, takođe simbol pepela koji može da se tumači na različite načine kao urušavanje i potpuno novo građenje i uzdizanje od početka, to obajšnjava da je ovo moguće".

Na primerima Ivice i Marice, Ružnog pačeta, Crvenkape isčitavaju se određeni simboli, naglašava psiholog:

"Ivica i Marica, Crvenkapa, nose simbole separacije od roditelja, sa tom razlikom da Crvenkapa polazi svojevoljno, a Ivica i Marica bivaju otrgnuti silom. Crvenkapu šalje majka u šumu, iako tamo postoji vuk. Frojd i njegovi sledbenici ovde vide mnogo više infantilnih i seksualnih simbola koji se kod dece mogu prepoznati, dok drugi autori tvrde takođe analitički nastrojeni, da vuk nema nikakvih loših osobina ukoliko ih mi ne vidimo kao takve. Pa je pitanje, da li je to ublažavanje bajki zapravo neophodnost ili lična projekcija strahova savremenih roditelja, koja takođe može da se protumači i kao prezaštićivanje dece. Takođe, primer Ružnog pačeta, detetu pruža mogućnost da nesvesno prepozna svoje osećanje koje se sigurno u nekom trenutku osetilo, a vezano je za poziciju autsajdera i nekog ko je potlačen. Ovo može biti mesto odakle mogu da se izrode vredne navike, veliki uspesi i transformacija, da ništa zapravo nije nemoguće. U prilog tome takođe nam govore i rezonovanje odraslih ljudi sa likovima iz bajki i to u nekim različitim životnim dobima i periodima", ističe Jovana.

Zašto bajke opstaju vekovima 

Ipak, u određenim situacima ne treba insistirati na bajkama:

"Sve bajke sa sobom nose poruke koje se vekovima prenose i takođe pokušavaju da neguju i očuvaju vrednosti kao što su, upornost, hrabrost, domišljatost, mudrost, dobronamernost, ali takođe i ne poriču postojanje opozitnih osobina. Neretko su u bajkama ove pozitivne osobine otelotvorene u likovima starih mudraca, proročica, dece. Bajke opstaju stotinama godina unazad, a taj neki razlog iz koga opstaju kako su i psihoanalitičari tvrdili zapravo je arhetipski momenat (nasleđeni okvir celokupnog iskustva prema Jungu). To je zajedničko svakom ljudskom biću koje je postojalo i postoji na ovom svetu, taj rezultat ljudskog iskustva koji postoji i prenosi se vekovima. To je ono što je zajedničko svim ljudima bilo kog uzrasta, stepena obrazovanja, prisustva ili odustva nekog poremećaja ili vremena u kome je živelo. Bajke kao i sve drugo ne treba forsirati po svaku cenu, ukoliko detetu ne prija, takođe ukoliko postoje potrebe da se dodatno o pročitanom i pričanom razgovara roditelji moraju biti tu za takve zahteve deteta".

image