Na Lazarevu subotu ili Vrbicu se beru mlade vrbove grane koje se osveštavaju u crkvi i dele narodu. Vrbica je dečiji praznik, jer je Hristos, prema Jevanđelju, ulazeći u Jerusalim rekao: "Pustite decu meni, jer takvih je Carstvo nebesko", piše RTS.
Do Drugog svetskog rata, Lazareva subota ili Vrbica, proslavljala se i kao školska svečanost. Deca, lepo obučena i ukrašena zvončićima, su se kretala u povorkama i provodila vreme u igri oko izvora. Prateći elementi ovog praznika imaju biblijsko utemeljenje - posle Lazarevog vaskrsavanja, Isus Hristos ulazi svečano u Jerusalim, a masa razdraganog sveta dočekuje ga svečano i između ostalog, u rukama nose palmove grančice. Današnje grančice od vrbe zamena su za palmine, piše na portalu Srpske pravoslavne crkve.
Narodni običaji i verovanja
Takođe, pored vrbe, bere se cveće koje se potopi u vodu da prenoći, pa se na Cveti tom vodom treba umiti. Običaj je da se mladi među sobom daruju cvećem. U nekim delovima Srbije, od kuće do kuće idu Lazarice, pevaju i igraju i domaćinu i ukućanima i žele dobro zdravlje i sreću.
Vaskrsenje Lazarevo
Lazareva subota ili Subota pravednog Lazara, posvećena je vaskrsenju Lazara koga je Isus Hristos vaskrsao iz mrtvih posle četvorodnevnog prebivanja u grobu. To je videlo mnogo ljudi, pa se vest o Hristovom čudu brzo proširila. Ovaj događaj smatra se u hrišćanstvu pobedom života nad smrću i nagoveštaj Hristovog stradanja i vaskrsenja, koje je osnova novozavetne vere.
Praznik je ustanovljen u Jerusalimu krajem IV veka. Posle vaskrsenja, Lazar je bio episkop na Kipru. Njegove mošti počivaju danas u Carigradu, gde su prenete 890. godine sa Kipra, odnosno iz Kitona kod Larnake, gde je stajala nadgrobna ploča sa natpisom "Hristov prijatelj".
Mnoge porodice u Srbiji, obeležavaju Lazarevu subotu kao krsnu slavu.