
Dan Ivana Kupale: Kako Rusi obeležavaju Ivanjdan, jedan od najveselijih narodnih praznika

Dan Ivana Kupale, odnosno Ivanjdan, je stari paganski, a zatim i narodni praznik istočnoslovenskih naroda, koji se ranije obeležavao krajem juna meseca. Kada je počeo da se praznuje, on je bio posvećen letnjoj dugodnevici. Kasnije, sa dolaskom hrišćanstva u Rusiju, praznik je pomeren sa 24. juna na 7. jul, kada je on dobio i savremeni naziv - Ivanjdan ili dan Ivana Kupale. Tokom više vekova, paganske i hrišćanske tradicije su se isprepletale, a verovanja namnožila, a praznik dobio i narodske nazive.

Ivanjdan - ljubavni, veseo i čist praznik
Ivandan u Rusiji nazivaju još i ljubavnim, veselim i čistim praznikom. Ljubavni - jer, prema narodnom verovanju, tog dana cvetaju paprati, koje u devojačkom srcu raspaljuju plamen ljubavi, veseo - jer je običaj da se veče uoči praznika, kao i na dan samog praznika narod veseli i druži, peva i igra, a čist - jer se verovalo da sva voda kojom se narod umiva i u kojoj se tog dana kupa ima lekovito dejstvo. Neki Ivanjdan nazivaju i "travnik" - veruje se da tog dana biljke dobijaju neku magičnu, lekovitu moć.

Ivanjdanske tradicije u Rusiji
Tradicija danas nalaže da se Ivanjdan obavezno provede u dobrom raspoloženju. Narod bi organizovao velike gozbe, obavezno bi se išlo u banju, a brezove grane koje bi se tog dana ubrale i koristile tokom kupanja čistile su ne samo telo, već i dušu. Oni koji nisu išli u banju, obavezno bi organizovali druženje pored vode (na reci, pokraj jezera i slično), a postojala je i tradicija da se prolaznici polivaju vodom, kako bi se sa njih sprali grehovi. Ova tradicija je jedna od retkih koja se održala i do danas.

"Vatrena" verovanja na Ivanjdan
Kako se u igri i veselju obično palila i vatra, mnoga verovanja vezuju se upravo za nju: ivanjdanski plamen navodno ima sposobnost odbijanja nečistih sila, a onaj koji ga preskoči može da očekuje sreću u narednih godinu dana. Žene koje bi se osmelile da preskoče vatru ostajale bi večno mlade i lepe, a parovi koji bi je preskočili držeći se za ruke - nerazdvojni do kraja života. Oni koji bi na Ivanjdan bili bolesni obavezno bi svoju odeću spaljivali na vatri - verovalo se da bolest posle toga nestaje.



