
Najbolje ili najgore godine? Mladi više nisu najsrećnija starosna grupa

Decenijama su mladi važili za najsrećniju starosnu kategoriju, ali nova istraživanja pokazuju da više nije tako. Štaviše, slika društva se potpuno izmenila: Najveće nezadovoljstvo danas se beleži upravo među mladim odraslima, koji bi trebalo da budu u "najboljim godinama".
Tokom druge polovine 20. veka postojao je jedan prilično stabilan obrazac zadovoljstva među različitim starosnim grupama - sreća je obično bila najizraženija kod mladih i kod ljudi posle šezdesete. Kod većine je dostigla vrhunac u kasnim dvadesetim, u periodu kada mnogi steknu stabilniji posao, grade partnerske odnose, kupuju prve nekretnine...
Potom bi nivo zadovoljstva polako opadao sa dolaskom dece, nedostatkom sna i slobodnog vremena, sve do krize srednjih godina (oko pedesete). Tek nakon toga, kada je penzija na vidiku i kada se količina svakodnevnih obaveza smanjila, osećaj zadovoljstva bi ponovo rastao (posebno kod onih koji su bili zdravi).
Taj ciklus dugo je bio jedan od najpouzdanijih saznanja u društvenim naukama. Međutim, poslednja decenija donosi drastičan preokret, prema novoj studiji u kojoj je analizirana sreća ljudi u skoro 50 zemalja. Podaci sada pokazuju da nivo sreće raste kako ljudi stare, dok tinejdžeri i mladi odrasli sve češće pripadaju grupi koja se najlošije oseća.
Ono što zabrinjava jeste da mladi sve češće imaju mentalne tegobe - od hronične anksioznosti do depresije, a pad blagostanja je naročito primetan kod mladih žena. Razlozi za ovu promenu još nisu do kraja jasni - istraživači, ipak, ukazuju na faktore kao što su veliki pritisak da se u ranom životnom dobu postigne uspeh, globalna ekonomska neizvesnost i - pre svega - uticaj digitalnog okruženja, prenosi "NL Times".
Društvene mreže i stalno posmatranje tuđih "savršenih" života čine da mladi osećaju da nikada nisu dovoljno dobri, te sopstvene uspehe i život sve češće obezvrednjuju. Takođe, za razliku od prethodnih generacija, današnja omladina je u detinjstvu i adolescenciji mnogo više vremena provodila pred ekranom, što je uticalo na socijalne veštine, ali i na samopouzdanje.
Tako je došlo do paradoksa: Oni koji su nekada prednjačili po optimizmu sada se najčešće bore sa padom samopouzdanja i nezadovoljstvom, dok su starije generacije, uprkos zdravstvenim i finansijskim izazovima, sve zadovoljnije kako godine prolaze. Ova studija može biti upozorenje za buduće generacije i istraživanja, koja se mogu fokusirati na to kako da mladi imaju kvalitetan život, bez uticaja digitalnog sveta, kao i koliko je mentalno zdravlje presudno u celokupnoj sreći pojedinca.


