"Ko se krstom krsti, taj Krstovdan posti" je izreka koja odvajkada prati naš narod, a ovaj važan dan bi trebalo provesti u molitvi i strogom postu. Mnogi vernici danas jedu samo hleb i grožđe, a bere se i posvećuje bosiljak.
Obeležavaju se dva događaja
Danas se obeležava uspomena kada je carica Jelena, majka cara Konstantina, pronašla Časni krst, a istovremeno se slavi uspomena na povratak Časnog krsta iz Persije u Jerusalim. Krst je čuvan u srebrnom sanduku u jerusalimskoj crkvi Vaskrsenja do 614. godine, kada su Persijanci zauzeli Jerusalim.
Kada je car Hozroj osvojio Jerusalim i mnogi narod odveo u ropstvo, Krst bi prebačen u Persiju", odakle ga je na Golgotu, "hodeći bosonog i u bednoj odeći, izneo car Iraklije", zapisano je u "Ohridskom prologu" vladike Nikolaja Velimirovića, piše RTS.
"Tada Časni krst bi položen u hram Vaskrsenja, na radost i utehu celog hrišćanskog sveta", napisao je.
Narodni običaji i verovanja
Praznik u crkvenom kalendaru je obeležen crvenim slovom što podrazumeva da ne treba ništa da se radi. Ipak, narodni običaji kažu da dobro srediti kuću kako bi se ukućani pripremili za zimu i hladnije vreme. Na jesenji Krstovdan, prema drevnim običajima osvećuje se bosiljak i ova biljka se unosi u kuću za sreću - za uspeh i zdravlje cele porodice. Takođe, prema običajima bosiljak se kači na ikonu da cela godina ne bi išla naopako, a kažu da valja popiti i čaj od bosiljka.
Stari običaji nalagali su da su se u svim selima isplaćivali poljanici, koji su čuvali polja od Đurđevdana do Krstovdana i koji su terali ptice i naplaćivali globe od onih čija stoka pravi štete na tuđim njivama. Isplaćuje se onoliko koliko je dogovoreno ο Đurđevdanu. Širom Srbije danas se održavaju vašari.
Za one koji su rođeni na ovaj dan veruje se da na svojim nejakim plećima nose senku Časnog krsta i da su zato pred Bogom posebno odgovorni za svoje postupke.
Takođe, proslavlja se i zimski Krstovdan i to 18. januara, a praznik je sećanje na prve hrišćane i krštenje Isusa u reci Jordan.