Danas je Miholjdan - dan kada počinje prava jesen

Prepodobni Kirijak živeo je u petom veku u Korintu i poznat je po svojim čestim povlačenjima u pustinju, zbog čega je i dobio nadimak Otšelnik. Predanje kaže da je bio krupan i snažan čovek, iako je ceo život proveo u strogom postu. Pred kraj života boravio je u manastirskoj obitelji Svetog Haritona, gde su monasi jeli jedanput dnevno, i to po zalasku sunca, piše RTS.
Nije sasvim jasno zbog čega ovaj praznik nosi naziv Miholjdan. Najizvesnije je da je dobio ime po svetom Arhangelu Mihailu, koji se u katoličkoj crkvi slavi tog dana (29. septembra po gregorijanskom kalendaru). Ime je, dakle, nastalo od Mihalj ili Mihovil, kako se kod Mađara, odnosno Hrvata, naziva Arhangel Mihailo. Ovu tezu potkrepljuje i činjenica da je praznovanje Miholjdana posebno rasprostranjeno u srpskim krajevima koji su bili pod Austrougarskom, i da je najpre prihvaćeno od strane Karlovačke mitropolije, a zatim i u ostalim eparhijama Srpske pravoslavne crkve.
Sa današnjim danom, počinje prava jesen, a zanimljivo je da se topli dani oko ovog praznika nazivaju Miholjsko leto.
Narodna verovanja i običaji
U našem narodu se veruje da su ljudi koji su rođeni na ovoj dan posebno blagosloveni i smatra se da će da ih pratiti sreća u životu. Običaji nalažu da se na Miholjdan ne venčava, jer su navodno svi zauzeti pripremama za zimu.
Ovaj dan se zove i Mišiji dan, jer se veruje da miševi i druge životinje koje tog dana ne uspeju da sakriju hranu i pripreme svoje jazbine - uginu. Ne bi trebalo obavljati poslove u kući, ali radovi napolju i u dvorištu su dozvoljeni.
Mnoge porodice u Srbiji slave Svetog Kirijaka Otšelnika kao krsnu slavu, a u pojedinim srpskim selima održavaju se zavetine i organizuju litije. U pravoslavnom kalendaru se na ovaj praznik pominje i osveštanje bazilike Svetog Mihaila u okolini Rima, što je i objašnjenje za naziv praznika.
Život i vrline Svetog Kirijaka Otšelnika
Život je posvetio hrišćanskoj veri i borbi protiv jeresi. Sam je govorio da, otkako je postao monah, sunce nikada nije videlo da jede niti da se gnevi na bilo koga. Preminuo je u 109. godini života, 557. godine, u manastiru Svetog Haritona u Jerusalimu.
