
Tišina je sve glasnija: Naučnici zabrinuti jer zvukovi prirode postepeno nestaju

Na Zemlji milionima godina obitava veliki broj pripadnika flore i faune, koji su među sobom usko povezani. Međutim, iako je ekosistem Zemlje kroz istoriju odolevao mnogim izazovima, razvoj tehnologija i promena klimatskih uslova doveli su do toga da se raznovrsnost života na Zemlji smanjuje, a sa njom i prirodna akustika.
Sa Zemlje nestaju uobičajeni zvukovi: Sve se ređe čuju ptice i insekti
Svaki organizam na Zemlji izdaje neki zvuk: šume, zemljište, mahovine, koralni grebeni u okeanu, svi oni imaju sopstvene akustične signale, koje je moguće izmeriti pomoću specialno dizajniranih, neverovatno osetljivih uređaja. Donedavno, prirodna akustika bila je dosta intenzivna, ali se sada situacija promenila.
Naučnici navode da je sada sve slabija i da sa Zemlje rapidno nestaju mnogi nama poznati zvukovi: jutarnji crvkut ptica, komunikacija među sisarima, zujanje insekata. Zanemeli su čak i koralni grebeni na velikim dubinama i daleko od kopna, koji i nisu toliko izloženi direktnom uticaju čoveka.
"Zvukovi prošlosti, koji su snimljeni i sačuvani, danas su samo podsetnik na postojanje određenih vidova pripadnika flore i faune kojih više nema na Zemlji. U tom smislu, oni su poput akustičnih fosila", naveo je profesor Brajan Pidžanovski sa Univerziteta Perdju u Sjedinjenim Američkim Državama, a preneo ruski portal RBK Trends.
Prvo su zanemeli kitovi, a za njima i pripadnici drugih vrsta
Veliki broj plavih kitova, koji nastanjuju okeane širom Zemlje, odjednom je tajanstveno utihnuo - istraživanja Naučno-istraživačkog instituta akvarijuma Monterej-Bej pokazala su da se u poslednjih 6 godina "pevušenje" plavih kitova smanjilo za neverovatnih 40 procenata. Ustanovljen je i uzrok: porast temperature vode u okeanima.
Sve uočljivije klimatske promene i sve ređe "pevušenje" plavih kitova nisu primećeni samo u priobalju Severne Amerike, odnosno Kalifornije, gde su istraživanja vršena - tišina sve je glasnija i u južnom delu Tihog okeana i vodama Argentine i Novog Zelanda, a sada i u drugim delovima Zemlje, i to ne samo u vodi, već i na kopnu.
Budući da se plavi kitovi u komunikaciji u velikoj meri oslanjaju upravo na to "pevušenje" na niskim frekvencijama, postoji rizik da uskoro oni ne samo da neće moći da komuniciraju među sobom, već neće moći ni da pronalaze partnere za parenje i snalaze se u vodenom prostranstvu u kome obitavaju.


