Otisci, od kojih neki dostižu i do 40 centimetara u prečniku, raspoređeni su u dugim, paralelnim redovima koji se protežu stotinama metara duž planinske stene. Na brojnim tragovima jasno se uočavaju detalji poput otisaka prstiju i oštrih kandži, što naučnicima omogućava precizniju rekonstrukciju kretanja i ponašanja ovih praistorijskih životinja.
Prema dosadašnjim analizama, otiske su najverovatnije ostavili prosauropodi - biljojedi sa dugim vratovima, relativno malim glavama i snažnim, zakrivljenim kandžama. Ove životinje se smatraju precima kasnijih džinovskih sauropoda i predstavljaju ključnu kariku u evoluciji dinosaurusa.
"Nikada nisam mogao da zamislim da ću naići na ovako spektakularno otkriće u regionu u kojem živim", rekao je za javnost Kristijano Dal Saso, paleontolog iz Milana.
Otisci su prvi put uočeni prošlog septembra, kada je fotograf Elio Dela Ferera, tokom boravka u planinama, primetio neobične obrasce na stenovitom terenu. Ispostavilo se da se tragovi prostiru duž ogromne stenske površine unutar Nacionalnog parka Stelvio, koji se nalazi severoistočno od Milana.
Tokom trijasa, pre otprilike 250 do 201 milion godina, ovaj deo današnjih Alpa nije bio planinski venac, već široka priobalna ravnica. Tek kasnijim geološkim procesima (sudaranjem tektonskih ploča), ovaj prostor je uzdignut i postao deo alpskog masiva, sačuvavši u kamenu tragove života iz daleke prošlosti.
"Ovo mesto je bilo prepuno dinosaurusa, to je neprocenjivo naučno blago", rekao je Dal Saso.
Raspored otisaka ukazuje na to da se životinje nisu kretale haotično. Naprotiv, tragovi pokazuju usklađeno kretanje većeg broja jedinki, ali i znake složenijeg ponašanja. Prema tumačenju stručnjaka, na pojedinim mestima dinosaurusi su se okupljali u krug, što bi moglo da ukazuje na odbrambeno ponašanje ili grupnu zaštitu od predatora.
Prosauropodi su mogli da dostignu dužinu i do 10 metara i uglavnom su se kretali na dve noge. Ipak, na nekim delovima lokaliteta, ispred otisaka zadnjih udova, pronađeni su i otisci prednjih ekstremiteta. To sugeriše da su se životinje povremeno zaustavljale, oslanjajući se prednjim nogama o tlo, možda prilikom hranjenja ili odmora.
Fotograf koji je otkrio lokalitet, Elio Dela Ferera, naglasio je da se nada da će ovo otkriće imati i širi značaj - izjavio da se nada da će "pokrenuti razmišljanje kod svih nas i ukazati koliko malo znamo o mestima u kojima živimo - našem domu, našoj planeti".
Prema saopštenju italijanskog Ministarstva kulture, lokacija je izuzetno udaljena i teško pristupačna, bez obeleženih pešačkih staza. Zbog toga će istraživači umesto klasičnih terenskih metoda koristiti dronove i napredne tehnologije daljinskog snimanja kako bi što preciznije dokumentovali i zaštitili lokalitet.
Nacionalni park Stelvio nalazi se u dolini Fraele, na samoj granici Italije i Švajcarske, u blizini područja gde će početkom 2026. godine biti održane Zimske olimpijske igre, prenosi "Bi-Bi-Si".
"Kao da je sama istorija želela da oda počast najvećem svetskom sportskom događaju, spajajući prošlost i sadašnjost u simboličnom predavanju štafete između prirode i sporta", navodi se u saopštenju italijanskog Ministarstva kulture.