Kretanja Afričke i Evroazijske tektonske ploče je toliko sporo da ih ljudi nikada ne mogu osetiti - dešavaju se tokom hiljada i miliona godina - ali upravo ona pomažu da se bolje razume zašto se zemljotresi u Španiji i Portugalu relativno često javljaju.
Kao i drugi delovi sveta, Španija i Portugal leže na tektonskoj ploči koja "pluta" po mekšem sloju Zemljinog plašta. Te ploče se neprekidno kreću, najčešće u predvidljivim pravcima, ali u zapadnom Mediteranu situacija je znatno složenija.
Granica između Afričke i Evroazijske ploče u ovom delu sveta nije jasno definisana. Umesto jednog velikog raseda ili zone gde jedna ploča tone ispod druge, pritisak se raspoređuje na široko područje, uključujući i samo Iberijsko poluostrvo. Zbog toga se, umesto da se kreće ka severu zajedno sa ostatkom Evrope, takozvani iberski blok počinje da uvija i polako rotira u smeru kazaljke na satu, nalik zupčaniku zaglavljenom između dva pokretna mehanizma.
U tom procesu, region Alboran - između južne Španije i severnog Maroka - pomera se ka zapadu. Taj bočni pokret dodatno pojačava pritisak koji već dolazi sa juga (imao je i ključnu ulogu u formiranju Gibraltarskog luka, zakrivljenog planinskog pojasa koji povezuje Betičke kordiljere u južnoj Španiji sa planinama Rif u Maroku).
Saznanje da se celo poluostrvo polako rotira, kako navode autori studije, omogućava naučnicima novi način "čitanja" pejzaža. Iako to ne znači da se zemljotresi mogu precizno predvideti, ovo razumevanje pomaže u identifikovanju zona u kojima se akumulira napon i struktura koje mogu postati aktivne, čak i ako nisu vidljive na površini.
Istovremeno, upravo ova složena kretanja čine geologiju područja oko Gibraltarskog moreuza izuzetno teškom za tumačenje. Pošto pritisak nije ravnomerno raspoređen, Zemljina kora reaguje različito u zavisnosti od lokacije: Na pojedinim mestima Afrička ploča direktno pritiska Evroazijsku, dok se na drugim deo te energije "izliva" bočno, omogućavajući tlu da klizi umesto da se sudari.
Jugozapadno od Gibraltarskog moreuza pritisak je izraženije frontalan, jer Afrička ploča deluje poput ogromnog klipa koji gura Iberijsko poluostrvo i primorava ga na rotaciju. Ovaj suptilan, ali neprekidan pokret otkriven je zahvaljujući analizi seizmičkih zapisa i preciznim satelitskim merenjima, koja mogu da detektuju pomeranja od svega nekoliko milimetara godišnje.
Na Iberijskom poluostrvu postoje brojna područja u kojima su deformacije tla i seizmička aktivnost očigledne, iako su same tektoničke strukture koje ih izazivaju skrivene duboko ispod površine.
"Španija i Portugal ne postaju opasniji preko noći", zaključuju naučnici, "Ali ova otkrića pokazuju da je njihova geološka priča mnogo dinamičnija nego što deluje. Tlo pod našim nogama možda izgleda stabilno, ali na vremenskoj skali planete, Iberijsko poluostrvo se tiho okreće - oblikuju ga sile koje su delovale mnogo pre pojave ljudi i koje će nastaviti da deluju i dugo nakon nas."