Pomaganje drugima možda deluje kao mala stvar, ali nova istraživanja pokazuju da upravo ta navika može imati ozbiljan uticaj na to koliko brzo naš mozak stari. Dok telo i um ne stare uvek istim tempom, naučnici su uočili još jedan faktor koji utiče na kognitivno zdravlje - stepen u kojem smo spremni da budemo tu za druge.
Redovno pomaganje drugima može usporiti kognitivno starenje i do 20 odsto, prema rezultatima nove studije koji su zasnovani na podacima prikupljanim tokom skoro dvadeset godina, kroz telefonske ankete više od 31.000 ljudi starijih od 50 godina.
Učesnicima su periodično rađeni kognitivni testovi, a njihovi rezultati su upoređivani sa navikama pomaganja, bilo da je reč o formalnom volontiranju u organizacijama ili neformalnoj pomoći prijateljima, rođacima i komšijama. Ispostavilo se da oba oblika angažovanja imaju slično pozitivan efekat na mozak.
Posebno je zanimljivo što dobijene koristi nisu kratkoročne - što je angažovanje duže trajalo, to je efekat na očuvanje kognitivnih funkcija bio izraženiji. Čak i relativno umeren nivo aktivnosti (dva do četiri sata nedeljno) pokazivao je učestalu povezanost sa boljim rezultatima na testovima pamćenja, pažnje i razmišljanja.
Iako je reč o opservacionoj studiji, pa se ne može govoriti o direktnoj uzročnoj vezi, istraživači smatraju da objašnjenje leži u kombinaciji mentalne stimulacije i društvene interakcije. Poznato je da usamljenost ubrzava kognitivni pad, dok kretanje i društveni kontakti štite mozak, a upravo pomaganje drugima često uključuje oba.
Još jedan važan nalaz odnosi se na neformalnu pomoć. Iako se često smatra da volontiranje u okviru organizacija ima "veću težinu", pokazalo se da i svakodnevna, spontana podrška ljudima iz okruženja donosi podjednake kognitivne koristi.
Istraživanje takođe upozorava da postoji gornja granica: Kada angažovanje postane previše zahtevno, mentalni i fizički napor mogu poništiti deo koristi. Zlatna sredina, bar prema dostupnim podacima, upravo je nekoliko sati nedeljno.
U trenutku kada broj obolelih od demencije raste širom sveta, naučnici sve više traže faktore rizika na koje možemo da utičemo. Pomaganje drugima izdvaja se kao jednostavna, dostupna navika koja istovremeno jača društvene veze i podržava zdravlje mozga u kasnijem životnom dobu.
Zanimljivo je i to da je prestanak pomaganja bio povezan sa bržim kognitivnim padom. To nas podseća koliko je važno da starije osobe i dalje imaju svoju ulogu u društvu - posebno one koje, i pored zdravstvenih izazova, i dalje mogu da daju značajan doprinos svojoj zajednici. Omogućiti im da učestvuju u pomaganju drugima možda nije samo društveno korisno, već i direktno korisno za njihov mozak.