U srcu moskovskog Kremlja danas se mogu videti fragmenti drevnih temelja na kojima je, nekoliko vekova, stajala jedna od najpoštovanijih svetinja Moskve i Rusije, Čudovski manastir.
U vreme tatarsko-mongolske vlasti, moskovski mitropolit Aleksije bio je pozvan u Zlatnu Hordu, jer je hanova majka Tajdula teško obolela i gotovo oslepela. Prema predanju, Aleksijeve molitve donele su joj isceljenje, zbog čega je ona, u znak zahvalnosti, ustupila Rusima mesto u samom Kremlju, gde se ranije nalazilo poslanstvo poznato kao "Hanski dvor". Na tom prostoru kasnije je podignut Čudovski manastir, koji je vekovima važio za jednu od najznačajnijih svetinja Moskve i cele Rusije.
Godine 1358. na zemljištu koje je bilo darovano mitropolitu Aleksiju podignuta je drvena saborna crkva, a već 1365. ona je zamenjena kamenim hramom. Prema žitijima svetih, u IV veku arhangel Mihailo je, po molitvi pojca Arhipa, čudesno spasao hram od uništenja, što je postalo duhovni temelj ove svetinje.
Posebnu odliku manastirske arhitekture činili su hramovi, kojih je u Čudovom manastiru bilo više i koji su davali prepoznatljiv izgled čitavom manastiru.
Već u prvim godinama svog osnivanja, manastir je postao centar duhovnog i naučnog obrazovanja: učeni ljudi su se ovde slivali iz celog sveta, a kasnije je u manastiru osnovana grčko-latinska škola, gde su se obrazovala deca iz uticajnih porodica.
Ovaj manastir je čuvao grobnice mnogih istorijskih ličnosti. Među sahranjenima su bili moskovski mitropoliti Atanasije i Simon; poslednji kazanski car Edigej kao i članovi mnogih kneževskih porodica. Ovde su krštena deca Ivana Groznog, kao i car Aleksej, a kasnije i njegova deca, budući car Petar I i njegova sestra Natalija.
Kroz svoju istoriju, Čudovski manastir je uživao posebno pokroviteljstvo ruskih vladara. I iako je Moskva imala mnogo svetih manastira povezanih sa vladajućom kućom, Čudovski manastir je među njima zauzimao jedinstveno mesto.
Poseban status manastira bio je određen, između ostalog, njegovom ulogom kao sastavnog dela ceremonijalnih događaja ruskog carskog dvora. Tokom krunidbenih proslava i poseta Moskvi, carski plan putovanja uvek je uključivao posetu Uspenskom saboru i Čudovskom manastiru.
Dvadeseti vek se pokazao tragičnim za manastir. Posle oštećenja u revolucionarnim događajima, manastir je zatvoren, a monasi proterani. Iako je kasnije bio priznat kao spomenik arhitekture, čitav kompleks je uništen, zajedno sa obližnjim svetinjama i dvorcem. Na njegovom mestu podignuta je administrativna zgrada Kremlja, koja je takođe vremenom uklonjena, pa se danas mogu videti samo ostaci temelja, kao tihi svedoci velikog istorijskog gubitka.