Magazin

Opsada Lenjingrada - 872 dana u obruču, glad, bombe i Put života

Blokada grada-heroja trajala je 872 dana i jedan je od najtragičnijih događaja u istoriji čovečanstva. Za to vreme fašisti su na grad bacili 107 hiljada avionskih bombi i ispalili 150 hiljada granata, a poginulo je 632 hiljade ljudi (prema podacima iznetim na Nirnberškom procesu); po drugim podacima taj broj dostiže milion. Čak 97 odsto stanovnika Lenjingrada umrlo je od gladi, a samo 3 odsto je stradalo od bombardovanja. Rusija 27. januara obeležava Dan oslobođenja Lenjingrada od fašističke blokade.
Opsada Lenjingrada - 872 dana u obruču, glad, bombe i Put života© Риа Новости/Борис Кудояров

Blokada Lenjingrada od strane nemačkih i finskih trupa tokom Velikog otadžbinskog rata postala je jedna od najvećih humanitarnih katastrofa svetske istorije i najdugotrajnija i najkrvavija opsada jednog velikog grada u 20. veku. 

Opkoljavanje grada i početak blokade

Nemačke trupe su u leto 1941. u okviru operacije "Barbarosa" napredovale ka Lenjingradu sa ciljem brzog osvajanja celog evropskog dela Sovjetskog Saveza i uništenja njegovog industrijskog i simboličkog centra. Do septembra, nemačke snage su zauzele Šliselburg (tvrđavu Orešek), dok su Finci zatvorili pristup sa severa. Tako je prekinuta sva kopnena komunikacija sa ostatkom zemlje.

U blokiranom Lenjingradu našlo se više od dva i po miliona stanovnika, među njima oko 400 hiljada dece. I u takvim uslovima industrija nije prestajala sa radom - Lenjingrađani su radili u odbrambenoj proizvodnji i borili se u divizijama narodne milicije. 

Jedini put snabdevanja bio je preko Ladoškog jezera koje je zimi zamrzavalo. Tim putem, poznatim kao "Put života", dovožena je hrana u grad.

Hitlerovi planovi za Lenjingrad

Blokada Severne prestonice imala je ogroman značaj za nemačke snage, jer je Lenjingrad bio jedan od glavnih industrijskih centara i oslonac brodogradnje. U gradu su se nalazile najveće fabrike SSSR-a, uključujući Kirovski zavod, gde je bilo planirano da se proizvede 800 tenkova. 

Krajem septembra 1941. godine Adolf Hitler izdao je direktivu u kojoj je navedeno:

"Firer je doneo odluku da grad Peterburg izbriše sa lica zemlje. Posle poraza sovjetske armije postojanje tog grada više neće imati nikakvog smisla…Predlaže se da se grad čvrsto blokira i sravni sa zemljom, artiljerijom svih kalibara i neprekidnim bombardovanjem iz vazduha."

Nemački general Franc Halder pisao je da Hitler kategorično ne želi da okupira Moskvu i Lenjingrad, već da ih uništi zajedno sa stanovništvom.

Glad, hladnoća i masovno stradanje stanovništva

Grad nije bio pripremljen za opsadu: nije uspela masovna evakuacija čak ni dece i staraca, a zalihe goriva, hrane i stočne hrane bile su krajnje oskudne. Stanovnici Lenjingrada našli su se u strahovitim uslovima.

Već nakon dva i po meseca blokade, do novembra, obroci su smanjeni po peti put: radnici su dobijali 250 grama hleba, a ostali, uključujući decu, samo 125 grama dnevno. Taj "blokadni hleb" sastojao se od brašna svega 40 - 50 odsto. U njegov sastav ulazili je masa koja ostaje posle presovanja suncokreta, celuloza, tapetarski lepak, borove iglice i neprečišćen slad. Bio je gotovo crn i gorak. Ljudi su kuvali supu od koprive, korova, stolarskog lepka i u ishrani koristili sve što je moglo da obezbedi makar neku količinu kalorija.

Do decembra je obrok neznatno povećan, jer je počeo da funkcioniše Put života preko Ladoškog jezera. Njime su u grad dopremani hrana, lekovi i gorivo, a iznošeni ranjeni.

Zima 1941-1942. došla je ranije i dodatno pogoršala situaciju. Grejanje nije radilo, tople vode nije bilo. Sve je to dovelo do ogromnih ljudskih gubitaka - u januaru 1942. godine umrlo je gotovo 107.500 ljudi, od toga više od 5.500 dece mlađe od jedne godine. Smrt je dolazila usled granatiranja, bolesti i gladi, koja je odnela najviše života. Prema preciziranim podacima tužilaštva Sankt Peterburga iz 2022. godine, tokom blokade je poginulo više od 1,1 milion ljudi, a od 4.000 vozila koja su saobraćala Putem života, više od hiljadu je potonulo pod led.

Proboj blokade i potpuno oslobođenje grada

Sovjetska armija je više puta pokušavala da oslobodi Lenjingrad od nemačkih trupa, ali bez uspeha sve do januara 1943. godine, kada su 18. januara, u pažljivo isplaniranoj operaciji "Iskra", sovjetske snage uspele da probiju blokadni prsten. U najkraćem roku izgrađeni su železnička pruga i privremeni most - pojavio se Put pobede.

I pored proboja, grad je još godinu dana ostao pod pretnjom neprijatelja. Sa početkom redovnog dopremanja hrane, obroci su povećani: radnici su dobijali 600-700 grama hleba, službenici 500 grama, a deca i izdržavana lica 400 grama. Podignut je i moral stanovništva - pojavila se nada u pobedu.

Potpuno ukidanje blokade Lenjingrada dogodilo se 27. januara 1944. godine. Operacija, nazvana "Januarska grmljavina", počela je 14. januara. Oslobođenje Severne prestonice postalo je jedno od najvećih dostignuća Velikog otadžbinskog rata.

image
Live