Blokada Lenjingrada od strane nemačkih i finskih trupa tokom Velikog otadžbinskog rata postala je jedna od najvećih humanitarnih katastrofa svetske istorije i najdugotrajnija i najkrvavija opsada jednog velikog grada u 20. veku.
Opkoljavanje grada i početak blokade
Nemačke trupe su u leto 1941. u okviru operacije "Barbarosa" napredovale ka Lenjingradu sa ciljem brzog osvajanja celog evropskog dela Sovjetskog Saveza i uništenja njegovog industrijskog i simboličkog centra. Do septembra, nemačke snage su zauzele Šliselburg (tvrđavu Orešek), dok su Finci zatvorili pristup sa severa. Tako je prekinuta sva kopnena komunikacija sa ostatkom zemlje.
U blokiranom Lenjingradu našlo se više od dva i po miliona stanovnika, među njima oko 400 hiljada dece. I u takvim uslovima industrija nije prestajala sa radom - Lenjingrađani su radili u odbrambenoj proizvodnji i borili se u divizijama narodne milicije.
Jedini put snabdevanja bio je preko Ladoškog jezera koje je zimi zamrzavalo. Tim putem, poznatim kao "Put života", dovožena je hrana u grad.
Hitlerovi planovi za Lenjingrad
Blokada Severne prestonice imala je ogroman značaj za nemačke snage, jer je Lenjingrad bio jedan od glavnih industrijskih centara i oslonac brodogradnje. U gradu su se nalazile najveće fabrike SSSR-a, uključujući Kirovski zavod, gde je bilo planirano da se proizvede 800 tenkova.
Krajem septembra 1941. godine Adolf Hitler izdao je direktivu u kojoj je navedeno:
"Firer je doneo odluku da grad Peterburg izbriše sa lica zemlje. Posle poraza sovjetske armije postojanje tog grada više neće imati nikakvog smisla…Predlaže se da se grad čvrsto blokira i sravni sa zemljom, artiljerijom svih kalibara i neprekidnim bombardovanjem iz vazduha."
Nemački general Franc Halder pisao je da Hitler kategorično ne želi da okupira Moskvu i Lenjingrad, već da ih uništi zajedno sa stanovništvom.
Glad, hladnoća i masovno stradanje stanovništva
Grad nije bio pripremljen za opsadu: nije uspela masovna evakuacija čak ni dece i staraca, a zalihe goriva, hrane i stočne hrane bile su krajnje oskudne. Stanovnici Lenjingrada našli su se u strahovitim uslovima.
Već nakon dva i po meseca blokade, do novembra, obroci su smanjeni po peti put: radnici su dobijali 250 grama hleba, a ostali, uključujući decu, samo 125 grama dnevno. Taj "blokadni hleb" sastojao se od brašna svega 40 - 50 odsto. U njegov sastav ulazili je masa koja ostaje posle presovanja suncokreta, celuloza, tapetarski lepak, borove iglice i neprečišćen slad. Bio je gotovo crn i gorak. Ljudi su kuvali supu od koprive, korova, stolarskog lepka i u ishrani koristili sve što je moglo da obezbedi makar neku količinu kalorija.
Do decembra je obrok neznatno povećan, jer je počeo da funkcioniše Put života preko Ladoškog jezera. Njime su u grad dopremani hrana, lekovi i gorivo, a iznošeni ranjeni.
Zima 1941-1942. došla je ranije i dodatno pogoršala situaciju. Grejanje nije radilo, tople vode nije bilo. Sve je to dovelo do ogromnih ljudskih gubitaka - u januaru 1942. godine umrlo je gotovo 107.500 ljudi, od toga više od 5.500 dece mlađe od jedne godine. Smrt je dolazila usled granatiranja, bolesti i gladi, koja je odnela najviše života. Prema preciziranim podacima tužilaštva Sankt Peterburga iz 2022. godine, tokom blokade je poginulo više od 1,1 milion ljudi, a od 4.000 vozila koja su saobraćala Putem života, više od hiljadu je potonulo pod led.
Proboj blokade i potpuno oslobođenje grada
Sovjetska armija je više puta pokušavala da oslobodi Lenjingrad od nemačkih trupa, ali bez uspeha sve do januara 1943. godine, kada su 18. januara, u pažljivo isplaniranoj operaciji "Iskra", sovjetske snage uspele da probiju blokadni prsten. U najkraćem roku izgrađeni su železnička pruga i privremeni most - pojavio se Put pobede.
I pored proboja, grad je još godinu dana ostao pod pretnjom neprijatelja. Sa početkom redovnog dopremanja hrane, obroci su povećani: radnici su dobijali 600-700 grama hleba, službenici 500 grama, a deca i izdržavana lica 400 grama. Podignut je i moral stanovništva - pojavila se nada u pobedu.
Potpuno ukidanje blokade Lenjingrada dogodilo se 27. januara 1944. godine. Operacija, nazvana "Januarska grmljavina", počela je 14. januara. Oslobođenje Severne prestonice postalo je jedno od najvećih dostignuća Velikog otadžbinskog rata.