Pravljenje dimkovskih igračaka je tradicionalni zanat koji je opstao do danas u selu Dimkovo, na reci Vjatki, u blizini današnjeg Kirova. Većinom su ih pravile žene, a zanat se prenosio s kolena na koleno.
Figure su vrlo prepoznatljive: Bela glina, stilizovane dame sa kokošnjicima na glavi, konjanici, ćurke sa raširenim repovima, sve su oslikane jarkim bojama, krugovima i prugama, ali snažnog vizuelnog izraza. Iza te naizgled jednostavne forme krije se tradicija duga skoro pet vekova.
Interesantno je da dimkovski zanat nikada nije postao industrijski - uvek je ostao porodičan i ručni, odražavajući upornost i životnu radost naroda koji je uspevao da očuva optimizam i u najtežim vremenima. U prošlosti su gotovo svi stanovnici Dimkova pravili glinene zviždaljke za godišnji vašar i praznik poznat kao "svistopljaska".
Ovaj događaj je imao duboko simbolično značenje i bio je vezan za sećanje na žrtve Hlinovskog masakra iz 1412. godine, kada su se vojske Vjatke i Ustjuga sukobile u krvavoj bici. Praznik je vremenom spojio molitvu, sećanje i narodnu zabavu, a glinene lutke su se prodavale u čast udovica poginulih ratnika. Zanimljivo je da se ova tradicija održala gotovo četiri veka, što govori o snazi narodnog pamćenja.
Dimkovske igračke oduvek su bile više od ukrasa. U njima su se ogledale predstave ljudi o svetu, prirodi i međusobnim odnosima. Svaka figura je jedinstvena, ručno vajana i oslikana od strane jednog majstora.
Proces izrade je dug: Igračke se prave od grnčarske gline, suše nedeljama, peku, zatim premazuju mešavinom krede i mleka (danas belom temperom), pa se tek onda oslikavaju intenzivnim bojama.
Boje se ne biraju slučajno - zelena simbolizuje život, crvena vatru i sunce, plava nebo, a bela čistotu i moral. Sami ukrasi i motivi imaju duboko simbolično značenje i vode poreklo iz paganskog, prehrišćanskog perioda.
Danas je proizvodnja delimično modernizovana. Mašine pomažu u pripremi gline i boja, ali sama igračka i dalje nastaje isključivo ručno, od početka do kraja u rukama jednog majstora. Savremeni umetnici koriste anilinske, temperne i keramičke boje, kao i preciznije alate, što omogućava bogatije detalje i složenije kompozicije.
Moderne dimkovske igračke dele se na one namenjene široj publici i izložbena dela, u kojima umetnici eksperimentišu sa formom i temama. Posebno se ističu velike kompozicije, poput rada umetnice L. D. Vereščagine "Praznik Preobraženja", koji kroz 120 figura i arhitektonskih elemenata prikazuje čitav jedan svet - njegovu prošlost, sadašnjost i viziju budućnosti.
Najveća vrednost dimkovskih igračaka leži u očuvanoj vezi sa prošlošću i neprekinutom kontinuitetu tradicije. Savremeni majstori pažljivo proučavaju radove starih zanatlija, jer upravo u tom dijalogu sa prošlošću leži suština ovog zanata. Dimkovska keramika, puna boja, radosti i simbola, ostaje živi dokaz da poštovanje tradicije može biti temelj za budućnost.