Prema novim tvrdnjama naučnika, decenijama smo vanzemaljce možda tražili na pogrešnom mestu. Iako planete pune okeana mogu izgledati obećavajuće - one zapravo mogu da budu potpuno mrtve, a objašenje je logično: Bez fosfora i azota, život kakav poznajemo ne može da se razvije, bez obzira na količinu vode. Upravo zato naučnici sa Univerziteta ETH u Cirihu veruju da je vreme da istražujemo planete koje sadrže ove hemijske elemente.
Fosfor je ključan za nastanak DNK i RNK, nosilaca genetskih informacija, dok je azot neophodan za izgradnju proteina, osnovnih gradivnih elemenata ćelija. Bez ova dva elementa, život ne može da počne.
Istraživači zato uvode pojam takozvane "hemijske zlatne sredine" - uskog opsega uslova u kojem planeta ima tačno onoliko fosfora i azota koliko je potrebno za život. Ključnu ulogu u tome igra količina kiseonika tokom formiranja planete, ali ne u atmosferi, već u celokupnom hemijskom sastavu planete.
Kada se mlada planeta hladi iz rastopljene stene, teški elementi poput gvožđa tonu ka jezgru, dok lakši formiraju plašt i koru. Ako u tom procesu ima previše kiseonika, fosfor ostaje "zaključan" u dubini, dok azot odlazi u atmosferu i vremenom nestaje u svemiru. Ako ga, pak, ima premalo, fosfor se vezuje za teške elemente i završava u jezgru - ponovo van domašaja života.
Istraživanja pokazuju da postoji izuzetno uski pojas u kojem su uslovi "taman kako treba" - da i fosfor i azot ostanu dostupni na površini planete. Zemlja se nalazi upravo u tom pojasu, ali loša vest je da to znači da su nastanjive planete verovatno mnogo ređe nego što se ranije mislilo (možda tek jedan do deset odsto od prethodnih procena), što ozbiljno menja način na koji naučnici tragaju za životom u svemiru.
Pored toga, obilje kiseonika, koje se često smatra dobrim znakom, može biti i signal da planeta nema uslove za život. Drugim rečima, svet koji "dobro izgleda" kroz teleskop ne mora nužno biti pogodan za kolonizaciju ili uzgoj hrane, prenosi "Dejli mejl".
Kada je reč o Marsu, istraživanja pokazuju da se on nalazi tik izvan "hemijske zlatne sredine". Ima relativno dosta fosfora, što bi teorijski olakšalo uzgoj biljaka, ali istovremeno pati od nedostatka azota i prisustva toksičnih soli u tlu. Zato, bar za sada, nije pogodno okruženje za život.
U budućnosti, naučnici smatraju da bi potraga za vanzemaljskim životom trebalo da se mnogo više oslanja na hemijski sastav egzoplaneta. Iako je to teško direktno izmeriti, važan trag može da pruži vrsta zvezde oko koje planeta kruži, jer se planete formiraju od istog materijala kao i njihova matična zvezda. Sistemi sa zvezdama sličnim Suncu ostaju dobra mesta za potragu za životom, ali i podsetnik da smo, po svemu sudeći, imali neverovatnu sreću što smo se uopšte našli na planeti koja je pogodna za živi svet.