Zaista je bilo zmajeva u južnoj Rusiji - samo su bili veoma mali

Zmajevi nisu živeli samo u pričama i bajkama neki od njih, bar u naučnom smislu, naseljavali su i Rusiju. Bili su mali, nisu bljuvali vatru, ali su ostavili jasan trag u prirodi i ljudskoj mašti.

Fragmenti lobanja i skeleta sada izumrle vrste repatog vodozemca, Myoproteus wezei, otkriveni su u blizini grada Belorečenska u Krasnodarskom kraju. Naseljavali su to područje pre otprilike 3 miliona godina, odnosno to je starost sedimenata iz kojih su ostaci pronađeni.

Ta stvorenja su ličila na zmajeve, mada su bila mala. Potomci tih izumrlih stvorenja danas naseljavaju Zemlju i najbliži rođaci su evropski Proteus anguinus (čovečija ribica) - dugi, slepi gušteri sa kratkim nogama koji se mogu naći u podzemnim jezerima na Balkanskom poluostrvu.

U slovenskim i srpskim mitovima pećinskog vodozemca ružičaste kože nalik ljudskoj, smatrali su mladunčetom zmaja Olma. Kada bi ih uhvatili, preporučivalo se da se odmah spale i lokalno stanovništvo ta bića i danas naziva zmajevima.

Istraživanja pokazuju da izumrli srodnici čovečje ribice, poznati kao mioproteji, ipak nisu bili ogromna stvorenja. Dostizali su dužinu od oko 20 centimetara, ali su se od današnjih vrsta razlikovali po robusnijoj građi, imali su krupnije i masivnije lobanje, široku njušku, snažne vilice i dobro razvijene oči.

Ovu rekonstrukciju, zasnovanu na detaljnoj analizi lobanje mioproteja, prvi put je uradila Jelena Siromjatnikova, doktor bioloških nauka i viši naučni saradnik Paleontološkog instituta "A. A. Borisjak" Ruske akademije nauka.

Na pitanje da li se može očekivati otkriće ostataka "strašnijih i krupnijih zmajeva", nalik onima iz legendi u kojima ih vitezovi i junaci izvode iz pećina, naučnici odgovaraju da takva bića pripadaju isključivo svetu mitova i narodne mašte, a ne paleontologije, prenosi Komsomoljska pravda.