Razvoj sistema veštačke inteligencije poslednjih godina značajno je promenio način na koji nastaju slike ljudskih lica. Samo pre godinu dana je bilo lako uočiti digitalnu manipulaciju fotografije ili lice potpuno generisano putem AI, ali ova tehnologija je danas mnogo preciznija. Upravo taj napredak otvorio je pitanje koliko su ljudi zaista sposobni da razlikuju autentičnu fotografiju od AI.
Ovaj fenomen je zabeležen u nedavnoj studiji u kojoj je učestvovalo više od 100 učesnika, među kojima su bili i takozvani "super-prepoznavači", to jest osobe sa izuzetnom sposobnošću pamćenja i razlikovanja lica. Njihov zadatak bio je da procene da li je prikazana fotografija stvarna ili je nastala uz pomoć veštačke inteligencije, a očigledni tehnički nedostaci na slikama bili su uklonjeni.
Rezultati su pokazali da su učesnici sa prosečnim sposobnostima postizali rezultate tek nešto bolje od slučajnog pogađanja, ali čak ni "super-prepoznavači" nisu imali ubedljivu prednost - njihova tačnost bila je viša, ali ne u meri koja bi ukazivala na pouzdanu sposobnost otkrivanja lica generisanim putem AI.
"Do sada su ljudi bili sigurni u svoju sposobnost da prepoznaju lažno lice, ali lica koja kreiraju najnapredniji sistemi više nisu tako lako uočljiva", izjavio je dr Džejms Dan sa Škole psihologije Univerziteta Južnog Velsa. Istraživanje je pokazalo i još jedan važan aspekt: Samopouzdanje ispitanika često nije bilo u skladu sa njihovim stvarnim učinkom.
Razlog za to delom leži u činjenici da su ranije verzije veštački generisanih lica zaista imale uočljive nedostatke - nepravilnosti u zubima, naočarima, ušima ili pozadini. Danas su takve greške znatno ređe, tako da savremeni sistemi proizvode lica koja deluju uverljivo i ne odudaraju od onoga što smatramo "normalnim".
Paradoksalno, upravo ta savršenost može biti jedan od retkih tragova po kojima se prepoznaje AI. Na primer, neke studije su utvrdile da su AI lica često izrazito simetrična i dobro proporcionalna. Drugim rečima, crte lica koje inače povezujemo sa privlačnošću u ovom kontekstu mogu ukazivati na veštačko poreklo. Ipak, ni ti pokazatelji nisu dovoljni da bi se sa sigurnošću donela procena.
U vremenu u kojem se fotografije koriste za predstavljanje na društvenim mrežama, u profesionalnim kontaktima ili prilikom zapošljavanja, oslanjanje isključivo na vizuelni utisak više nije pouzdano, te istraživači upozoravaju da je potrebna veća opreznost, kao i da je potrebna dobro razvijena svest o mogućnostima ove tehnologije, prema zvaničnom sajtu Univerziteta Novog Južnog Velsa.
Istovremeno, studija je ukazala da su pojedini ispitanici bolje uočili suptilne razlike, što otvara pitanje da li postoji specifična sposobnost prepoznavanja sintetičkih lica i da li se ona može razvijati. Za sada je sigurno da granica između stvarnog i generisanog postaje sve manje uočljiva, tako da nam intuicija više nije dovoljna.