AI je postala deo brojnih industrija i radnici se u velikoj meri oslanjaju na nju - međutim, studije su utvrdile da se korišćenjem ove tehnologije obim posla ne smanjuje, već se samo širi i "uvlači" u svaki prazan minut tokom dana. Drugim rečima, produktivnost je porasla, ali je sa njom porastao i pritisak koji zaposleni osećaju.
Automatsko pisanje izveštaja, sumiranje podataka, ispravljanje grešaka u kodu - sve to deluju kao poslovi koje AI može preuzeti i rasteretiti radnike. Međutim, istraživanje sprovedeno tokom osam meseci u jednoj tehnološkoj kompaniji sa oko 200 zaposlenih pokazalo je da upotreba AI nije dovela do smanjenja količine posla. Naprotiv, oni su počeli da rade bržim tempom, da preuzimaju širi spektar zadataka i da produžavaju svoj radni dan, prenosi "Harvard biznis rivju".
Važan faktor je da korišćenje ovih alata nije bilo nametnuto - radnici su ih prihvatili dobrovoljno, jer su im omogućili da urade više za kraće vreme.
To isprva izgleda kao uspeh, ali brzo može postati zamka. Kada početni entuzijazam splasne, ostaje povećan obim posla, zahtevniji ritam i osećaj da se od vas očekuje više nego ranije. Posledice mogu biti kognitivni zamor, pad kvaliteta odluka i burnaut, čak i ako je sve počelo kao dobrovoljno eksperimentisanje sa novim alatom.
Kako generativna veštačka inteligencija intenzivira rad
Istraživači su uočili tri obrasca. Prvo, dolazi do proširenja zadataka - pošto AI može da "popune praznine" u znanju, zaposleni počinju da rade i ono što ranije nije spadalo u njihovu ulogu: Menadžeri proizvoda pišu kod, dizajneri testiraju tehnička rešenja, istraživači ulaze u inženjerske zadatke... Povećanje količine obaveza postaje novi standard.
Drugo, brišu se granice između posla i pauze. Kada je dovoljno ukucati nekoliko rečenica da bi se pokrenuo proces, lako je "samo na brzinu" nešto proveriti tokom pauze ili pred kraj dana. Ti kratki momenti vremenom se akumuliraju, tako da se smanjuje vreme za odmor.
Treće, povećava se multitasking. Dok jedan zadatak pišete sami, drugi "radi u pozadini". Otvara se više paralelnih procesa, više verzija, više provera. Iako to deluje kao da smo efikasni, u pozadini dolazi do kognitivnog opterećenja.
Šta ovo znači za kompanije - i zašto je potrebna "praksa veštačke inteligencije"
Problem nije u samom alatu, već u odsustvu pravila. Kada se obim rada povećava, a brzi rezultati postaju nova norma, teško je prepoznati kvalitetnu produktivnost i sprečiti izgaranje.
Zato je preporučljivo da kompanije razviju jasnu "praksu veštačke inteligencije" - skup normi koje određuju kada i kako se alati koriste, gde su granice i kako se drži fokus na najvažnijim zadacima. To podrazumeva uvođenje namernih pauza za preispitivanje odluka, jasno sekvenciranje zadataka kako bi se izbeglo razbijanje koncentracije, kao i očuvanje prostora za direktnu ljudsku komunikaciju.