
Strah od starenja ubrzava starenje, otkrila je studija

Briga o starenju nije samo psihološko opterećenje, već izgleda da može imati stvaran uticaj na telo. Žene koje osećaju jaku anksioznost zbog mogućih zdravstvenih problema brže stare na ćelijskom nivou, otkrila je nova studija.
Više od 700 žena u SAD ispitivano je koliko brinu zbog svojeg zdravlja, izgleda i plodnosti. Uzorci krvi analizirani su pomoću savremenih epigenetskih satova, koji mere brzinu biološkog starenja i akumuliranu biološku štetu tokom vremena.
Rezultati su pokazali da su žene koje su više brinule o zdravlju imale znake ubrzanog epigenetskog starenja. Interesantno je da, nasuprot tome, anksioznost u vezi s lepotom ili plodnošću nije imala značajan uticaj.
"Naše istraživanje sugeriše da subjektivna iskustva mogu biti pokretači objektivnih mera starenja", objasnila je Marijana Rodriges, doktorantkinja i prva autorka studije. "Anksioznost zbog starenja nije samo mentalna briga - ona može ostaviti trag na telu i imati stvarne zdravstvene posledice."

Žene su posebno podložne ovim strahovima zbog društvenih očekivanja o mladosti i izgledu, kao i zbog zabrinutosti oko plodnosti. Pored toga, mnoge žene u srednjim godinama imaju višestruke uloge, uključujući brigu o starijim roditeljima. "Kada vide kako stariji članovi porodice stare i razboljevaju se, mogu se brinuti da li će isto doživeti i one", dodaje Rodriges.
Psihološki stres je jedan od faktora koji utiče na biološko starenje putem epigenetskih promena - mehanizma koji menja način na koji se geni uključuju ili isključuju, naglašavaju istraživači. Iako anksioznost i depresija utiču na fizičko zdravlje, do sada nije bilo istraživanja koja bi direktno ispitala vezu između brige o starenju i samog procesa starenja, prenosi "Sajens dejli".
Studija pokazuje da je anksioznost zbog starenja merljiv i potencijalno modifikovan faktor koji izgleda oblikuje biologiju starenja. Ipak, naučnici ističu da studija obuhvata samo jednu vremensku tačku, pa nije moguće odrediti uzrok i posledicu. Takođe, ponašanja u suočavanju sa stresom, poput pušenja ili konzumiranja alkohola, takođe mogu delovati na ovu vezu - kada je tim uzeo u obzir ova ponašanja, korelacija između anksioznosti i epigenetskog starenja je oslabila.
Potrebna su dalja istraživanja kako bi se bolje razumelo kako anksioznost zbog starenja utiče na dugoročno biološko starenje. "Starenje je univerzalno iskustvo. Moramo da započnemo diskusiju o tome kako kao društvo - kroz norme, strukture i međuljudske odnose - podržavamo ljude u suočavanju sa starenjem", zaključuje Rodriges.



